Erektilna disfunkcija

Što je erekcija?

Erekcija je vrlo složen proces u kojem sinkronizirano sudjeluje više različitih organskih sustava. Za urednu erektilnu funkciju potreban je očuvan anatomski sustav krvnih žila i živaca, hormonski sustav, kao i uredno psihičko stanje. Erektilnu funkciju u principu čuva umjeren način života lišen stresa, s pravilno uravnoteženom prehranom te dovoljno tjelesne aktivnosti.

Erekcija najčešće započinje fantazijama ili s podražajima dodira, sluha i mirisa. Živčanim putovima se impulsi prenose preko živaca i leđne moždine do spolovila gdje se otvaraju bazeni (kavernoza tijela) koji spolovilo pune krvlju, a putem posebnih medijatora dolazi do zatvaranja ventila na venama što osigurava puninu i tvrdoću. 

Bitno je razlikovati libido koji označava seksualnu želju (dakle radi se o psihičkoj kategoriji) od erekcije koja je fiziološka kategorija, vrlo složen proces u kojem dolazi do punjenja spolovila krvlju. Erekcija je tjelesna manifestacija seksualne želje i preduvjet za ejakulaciju koja predstavlja vrhunac (orgazam) seksualnog čina prilikom kojega dolazi do izlučivanja sjemene tekućine. Erekcije mogu postojati i bez libida – to su tzv. erekcije refleksnog tipa kao što su noćne erekcije.

Epidemiološka slika erektilne disfunkcije

Neki od čimbenika rizika za erektilnu disfunkciju jesu pretilost, povišen krvni tlak, fizička neaktivnost, pušenje, dislipidemije, kronični stres, metabolički sindrom, nepovoljan indeks tjelesne mase (ITM ili BMI), loše kontrolirana razina glukoze u krvi, opstruktivna apneja u spavanju, bolesti jetre, hiperhomocisteinemija te bengina hiperplazija prostate. U neku ruku su čimbenici rizika vrlo slični čimbenicima rizika za kardiovaskularne bolesti. Erektilna disfunkcija (ED) je zapravo često i kardiovaskularna bolest, budući da nastaje zbog suženja ili začepljenja arterija koje su vrlo malog promjera (dvostruko manjega od koronarnih arterija). Vrlo je bitno procijeniti stanje kardiovaskularnog sustava kod pacijenata koji imaju erektilnu disfunkciju. ED se također može smatrati "prethodnicom ili predznakom" koronarne bolesti.

Učestalost javljanja ED ovisi o dobi. Kod malog broja muškaraca pojavljuje se već poslije 30. godine života. Nadalje, čak polovica muškaraca u četrdesetim godinama života danas ima neki od oblika erektilne disfunkcije. Učestalost raste s dobi, a razlike u brojkama u različitim studijama posljedica su različitih socioekonomskih i kulturoloških okolnosti. Današnji način života i ubrzani tempo u mnogome pridonose povećanju učestalosti pojavnosti problema s erektilnom funkcijom kod muškaraca.

Uzroci i klinička podjela erektilne disfunkcije

Uzroci ED su brojni. Od bolesti krvnih žila to su prvenstveno povišen krvni tlak, aritmije, infarkt miokarda i druge bolesti srca, pušenje i hiperlipidemije. Zatim u patogenezi mogu sudjelovati i različite bolesti spolovila kao što je Peyronijeva bolest, ali i neurološke bolesti kao što su multipla skleroza, Parkinsonova bolest, demencije, moždani udar, bolesti kralježnice i mozga. Isto tako problem mogu biti različite bolesti endokrinog sustava poput dijabetesa, bolesti štitnjače te određenih oblika hipogonadizma. Ulogu igraju i psihičke bolesti (depresija, anksioznost) te stanja po operativnom i radioterapijskom liječenju (zračenju) raznih tumora u zdjelici (kao što su prostata, debelo crijevo ili mokraćni mjehur). 

ED se može dijeliti na organski uvjetovanu (kada postoji razlog, tj. bolest koja uzrokuje poremećaj), psihogeno uvjetovanu (psihički poremećaji koju ometaju normalnu erektilnu funkciju) te kombinacijuorganski i psihički uvjetovane koja se viđa u 80 % slučajeva. Organski uvjetovana ED nastaje postepeno, pretežito kod starijih muškaraca iznad 60. godine života, te kada su prisutni rizični čimbenici uz odsutnost noćnih erekcija. S druge strane, psihogeno uvjetovana ED nastaje naglo te mahom zahvaća mlađe muškarce; noćne erekcije su očuvane,a rizični čimbenici su manje prisutni. 

ED se može biti i primarna (prisutna oduvijek) ili sekundarna (naknadno nastala), odnosno generalizirana (u svim okolnostima) ili situacijska (samo u određenim okolnostima). Nadalje, brojni lijekovi mogu nepovoljno utjecati na erektilnu funkciju – neki od primjera su lijekovi za povišeni krvni tlak, depresiju, gastritis, alergije, bolove, estrogeni, antiandrogeni, spironolakton, antihistaminici, nesteroidni analgetici, anksiolitici,antidepresivi i antipsihotici.

Postavljanje dijagnoze erektilne disfunkcije

Dijagnosticiranje ED započinje kvalitetno uzetom anamnezom. Svakako je potreban urološki fizikalni pregled s dodatnim provjerama neuroloških refleksa te laboratorijskim testovima krvi i urina. Dopler ultrazvučna obrada detektira promjene na krvnim žilama. Test nokturalne tumescencije otkriva i bilježi postojanje noćnih erekcija; naime, ukoliko postoji barem jedna u trajanju od 10 minuta, smatra se da je očuvan anatomsko-neuorološki sustav za erekciju.  

Očuvanost sustava za erekciju može se dijagnosticirati injiciranjem prostaglandina(posebne tvari) u kavernozna tijela (spolovilo) nakon kojega bi u roku od nekoliko minuta trebala nastupiti erekcija. Dijagnostika i pregled pacijenata sa ED bi se trebala provoditi u adekvatnim uvjetima koji osiguravaju potpunu privatnost i puni komoditet pacijenta.

Liječenje erektilne disfunkcije

Liječenje ED treba biti uzročno. Ukoliko se radi psihogeno uvjetovanoj ED, tada je psihološko liječenje indicirano i moguće, a provode ga licencirani psihijatri i seksolozi. Organski uvjetovana ED liječi se otklanjanjem organskog uzroka (bolesti) koji je doveo do ED. 

Medikamentozno liječenje danas je moguće jer postoje sigurni lijekovi – sildenafil, vardenafil, tadalafil, avanafil. Radi se o preparatima visoke učinkovitosti koji imaju upozorenja na koja je svakako potrebno ukazati pacijentima prije njihovog uzimanja. Vrlo su jasni kriteriji kada ih se ne smije uzimati, što u principu predstavlja kontraindikacije za uzimanje lijeka. Uglavnom su to ozbiljne bolesti srca i krvnih žila te uzimanje medikamentoznih preparata nitrata. Nuspojave su relativno rijetke i pacijentima se mora ukazati na mogući nastup nuspojava u slučaju uzimanja.

Moguće je i medikamentozno liječenje na način da se aktivna tvar (prostaglandin) injicira putem injekcije u kavernozna tijela (tijelo spolovila) neposredno prije spolnog odnosa. Ponekad navedeni postupak izaziva nelagodu zbog blažih krvarenja i samog čina apliciranja injekcije. Druga mogućnost jest da se aktivna tvar (prostandil) plasira intrauretralno (dakle u mokraćnu cijev) u obliku gela, a potom se spolovilo masira radi postizanja što bolje apsorpcije. Ovaj način je manje invazivan, ali i nešto manje učinkovit.

Osim medikamentoznog liječenja na raspolaganju nam stoje i tzv. vakumske pumpe i prsteni.Posebnom vakumskom pumpom koja se navuče na spolovilo izazove se punjene spolovila krvlju, a potom se stavi prsten na korijen spolovila koji sprečava otjecanje krvi iz spolovila. Nepovoljne strane ovog oblika liječenja su relativno kompliciran sustav koji ne osigurava komoditet pacijenta, a učinkovitost nije potpuna. 

Na kraju postoji mogućnost i kirurškog liječenja, što uglavnom podrazumijeva implantaciju proteza koje mogu biti rigidne ili semirigidne, odnosno sa pumpicom koja je implantirana u predio skrotuma. Kirurško liječenje uglavnom je rezervirano za pacijente nakon ozbiljnih operativnih zahvata ili radioterapijskog liječenja zbog tumora u zdjelici.