Erektilna disfunkcija i kardiovaskularne bolesti

Zbog čega dolazi do pojave erektilne disfunkcije?

Erektilna disfunkcija je složen problem, što znači da je može uzrokovati čitav niz različitih razloga koje prvenstveno možemo podijeliti na psihogene i organske. Kada pričamo o psihogenim uzrocima, tu najčešće obolijevaju mlađi muškarci budući da su isti povezani sa stresom na radnom mjestu, privatnim problemima, depresijom, anksioznošću, kao i raznim životnim razočaranjima. Organski uzroci su puno složeniji te se najčešće radi o kardiovaskularnim bolestima, šećernoj bolesti, povišenom krvnom tlaku, povišenim masnoćama u krvi i debljinom (pretilosti). Nikada nije moguće isključiti oba uzroka razvoja erektilne disfunkcije već se gotovo uvijek radi o djelomičnom preklapanju.

Treba naglasiti kako erektilna disfunkcija nije bolest već simptom. Isto tako, simptomi moraju trajati minimalno tri mjeseca kako bi se mogla postaviti dijagnoza. Prema tome, ne znači da se svaki neuspjeli spolni odnos može definirati kao erektilna disfunkcija. Ipak, kada se radi o starijim muškarcima s već ranije prepoznatim kroničnim bolestima te ukoliko već uzimaju dosta lijekova i tableta, možemo reći kako se većim dijelom radi o organskoj erektilnoj disfunkciji.

Erektilna disfunkcija kao predznak kardiovaskularnih bolesti

Kardiovaskularne bolesti u današnje vrijeme predstavljaju značajan javno zdravstveni problem te su među vodećim uzrocima smrtnosti. Svi bolesnici koji imaju neki od simptoma od strane kardiovaskularnog sustava (tegobe sa srcem, preboljele moždane udare, bolove u nogama kod hodanja i drugo) su prve simptome erektilne disfunkcije primijetili prije 3-5 godina.

Upravo zbog toga svaka novonastala erektilna disfunkcija kod muškaraca starije životne dobi treba biti upozorenje kako sa srcem nešto nije u redu. Razlog zbog čega se prvo javlja erektilna disfunkcija jest upravo anatomija krvnih žila spolovila. Naime, u spolovilu se nalaze puno tanje krvne žile nego u srcu, te se one ranije začepe pa uslijed toga ne mogu provoditi zadovoljavajuću količinu krvi u spolovilo kako bi se postigla adekvatna erekcija. Srčane su žile šire te se značajnije začepe tek za 3-5 godina od prvih simptoma erektilne disfunkcije.

Urološki pregled i postavljanje dijagnoze

Svi muškarci koji imaju tegobe s erekcijom trebaju posjetiti svog liječnika i konačno specijalista urologa koji se bavi erektilnom disfunkcijom. U ordinaciji je potrebno popričati o svim tegobama koje muškarac ima, saznati koje sve druge bolesti ima te kakvu terapiju uzima (a koja bi mogla utjecati na erekciju). Pregled se sastoji od inspekcije spolovila i testisa, kao i od digitorektalnog pregleda prostate.

Od laboratorijskih pretraga minimalno je potrebno imati razinu ukupnog i slobodnog testosterona u krvi, razinu kolesterola i triglicerida te šećera u krvi. Ukoliko je potrebno pretrage se mogu proširiti, a najčešće uključuju određivanje prostata-specifičnog antigena (PSA), hormona štitnjače te raznih slikovnih pretraga (ultrazvuk, računalna tomografija, snimanje arterija i slično), pregled specijalista kardiologa, endokrinologa, psihijatra/psihologa i drugih specijalnosti po potrebi.

Kao specifična pretraga se može učiniti i ultrazvučno snimanje penisa uz prethodno davanje injekcije u penis kako bi se izazvala umjetna erekcija te kako bi se mogao odrediti protok krvi kroz spolovilo. Ova pretraga nam govori o stupnju oštećenja arterija i vena. Kada odredimo stupanj oštećenja, možemo planirati opće i specifično liječenje erektilne disfunkcije.

Opće i specifično liječenje erektilne disfunkcije

Među osnovne postulate liječenja erektilne disfunkcije spadaju opće i specifično liječenje. Opće liječenje se sastoji u mijenjanju životnih navika, korekciji prehrane, prestanku pušenja i konzumacije alkohola te povećanja tjelesne aktivnosti. Nadalje, potrebno je lijekove koji mogu utjecati na erekciju promijeniti, ili im pak smanjiti dozu ukoliko je to moguće. Ako ne dolazi do poboljšanja erekcije nakon svega prethodno navednog, tada se pristupa specifičnom liječenju. Specifično liječenje se sastoji od nadomjesne terapije testosteronom ukoliko je razina u krvi snižena, a ukoliko je razina uredna tada se pristupa liječenju kroz tri stepenice.

Prva stepenica liječenja erektilne disfunkcije

Prva stepenica u liječenju jest korištenje lijekova koji mogu povećavati prokrvljenost te je svim muškarcima to u biti najpoznatija metoda liječenja. Na tržištu postoje četiri pripravka raznih proizvođača s istim ili sličnim učinkom. Lijekove mogu koristiti muškarci koji dobro podnose napor i nemaju značajnijih tegoba sa srcem, nisu nedugo preboljeli srčani ili moždani udar, nemaju nestabilnu anginu pektoris te nemaju neregulirani krvi tlak. Apsolutna kontraindikacija uzimanja ovih lijekova jest ukoliko bolesnik troši lijekove na bazi nitrata te ukoliko je alergičan na neki od sastojaka u lijeku.

Lijek se u pravilu uzima 30 minuta do jedan sat prije spolnog odnosa te do pojačanja ne dolazi samostalno, već je potrebna stimulacija kroz spolni odnos. Učinak traje ovisno o vrsti lijeka od 8 sati pa sve do 36 sati. Maksimalna doza se ne smije prekoračiti, sukladno prema uputama proizvođača. Moguće su nuspojave, a kao najčešće se spominju glavobolja, zamućeni vid, začepljeni nos, crvenilo lica, zujanje u ušima i lupanje srca.

Druga stepenica liječenja erektilne disfunkcije

Kada nema učinka uz korištenje prethodno navedenih lijekova, na pojačanje erekcije može se krenuti na drugu stepenicu liječenja. Radi se o samostalnom davanju injekcija prostaglandina u penis. Potrebno je bolesnika potrebno naučiti kako se injekcija daje te odrediti adekvatnu dozu kako bi erekcija bila zadovoljavajuća. Injekcija se daje u penis 15 minuta prije spolnog odnosa, a do ukrućivanja penisa dolazi neovisno o stimulaciji. Lijek djeluje lokalno te ima minimalni sistemski učinak, zbog čega ga mogu uzmati i kardiovaskularni bolesnici (naravno, ako zadovoljava njihova tjelesna spremnost).

Treća stepenica liječenja erektilne disfunkcije

Konačno, ima bolesnika koji ne žele sami sebi davati injekcije u penis ili taj tretman nema adekvatnog učinka. Tada pristupamo trećoj stepenici liječenja erektilne disfunkcije, a to je kirurška ugradnja penilnih proteza. U današnje vrijeme na tržištu imamo nekoliko vrsta proteza. Najčešće su to semirigidne i napuhavajuće dvo- ili trokomponentne proteze. Takva proteza se sastoji od cilindara u penisu, pumpe u mošnjama te rezervoara koji se ugrađuje blizu mokraćnog mjehura. Kod korištenja ovakvih proteza moguće su komplikacije, kao što su infekcija (premda u svega 1-3% slučajeva), kvar proteze ili probijanje proteze pod kožu ili druga tkiva.

Zaključak

Erektilna disfunkcija predstavlja višeuzročni problem koji katkad može biti i predznak kardiovaskularnih bolesti. Shodno tome, potrebno je na vrijeme pristupiti dijagnostici i terapiji ovog stanja. U današnje vrijeme liječenje erektilne disfunkcije je vrlo složeno, ali učinkovito. Uvijek je najbolje pristupiti svakom bolesniku individualno te u razgovoru s njim izabrati najbolji način liječenja erektilne disfunkcije.