Najvažniji antigeni u krvi su antigeni krvnih grupa (AB0), te Rh-antigen (ili Rh-faktor). Upravo se stoga najčešće rade testovi vezani za krvne grupe A, B, i 0, te Rh-testovi, iako postoje i neki drugi načini utvrđivanja krvne grupe. Obje vrste testiranja rade se na uzorku krvi uzete iz vene.
Krv čovjeka dijeli se u četiri krvne grupe, A, B, AB, ili 0:
Krv koja se prima putem transfuzije mora imati iste antigene kao i crvene krvne stanice osobe koja je prima (odnosno krv davatelja i krv primatelja moraju biti kompatibilne). Ako se putem transfuzije primi krv koja nije kompatibilna krvi osobe koja ju je primila, antitijela u krvi primatelja prepoznat će primljenu krv kao stranu, te će napasti i uništiti crvene krvne stanice primljene krvi.
Taj imunološki odgovor, odnosno transfuzijska reakcija, događa se odmah nakon primanja nekompatibilne krvi i može imati vrlo ozbiljne posljedice po zdravlje primatelja, pa čak dovesti i do smrti. Krvna grupa 0 negativna u sebi nema niti jednog antigena. Zbog toga se naziva univerzalnim davateljem, što znači da je kompatibilna sa svim krvnim grupama. S druge strane, krvna grupa AB pozitivna naziva se univerzalnim primateljem, odnosno osobe s tom krvnom grupom mogu primiti krv bilo koje krvne grupe.
No, iako se u hitnim slučajevima koristi podjela krvnih grupa na univerzalnog davatelja i univerzalnog primatelja, uvijek kada je to moguće radi se precizno određivanje krvne grupe, kako bi se spriječila pojava imunološke reakcije na transfuziju.
Antigeni koji nisu toliko važni kao antigeni A, B i Rh, a nalaze se na površini crvenih krvnih stanica, također mogu ponekad izazvati probleme, te se prije izvođenja transfuzije kontrolira i njihova kompatibilnost s onima u krvi primatelja. Valja napomenuti da su danas reakcije na transfuziju vrlo rijetke, upravo zbog toga što se radi određivanje krvnih grupa.
Testiranjem na Rh-antigen ili Rh-faktor utvrđuje se njegova prisutnost (+) ili odsutnost (-) u krvi. Na osnovu rezultata krv se dijeli na sljedeći način:
Podjela krvi s obzirom na Rh-faktor posebno je značajna za trudnice. Potencijalni problem nastaje u slučaju da žena koja ima Rh-negativnu krv nosi dijete koje ima Rh-pozitivnu krv, što se naziva Rh-inkompatibilnošću. Za vrijeme trudnoće ili poroda Rh-pozitivna krv djeteta može se pomiješati s Rh-negativnom krvi majke, nakon čega imunološki sustav majke počinje proizvoditi antitijela. Taj odgovor organizma majke, odnosno stvaranje antitijela, naziva se Rh-senzibilizacijom, zbog koje, ovisno o tome kada nastupi, može doći do uništenja crvenih krvnih stanica djeteta.
Rh-senzibilizacija obično ne utječe na zdravlje djeteta koje majka nosi kada dođe do senzibilizacije. Međutim, ako u sljedećoj trudnoći žena opet nosi dijete koje ima Rh-pozitivnu krv, vjerojatno je da će doći do pojave problema koji mogu biti različitog intenziteta, od vrlo blagih do izuzetno ozbiljnih.
Takvo stanje naziva se hemolitička bolest novorođenčeta ili erythoblastosis fetalis. Ako se ne provede odgovarajuće liječenje, a majka je senzibilizirana, u rijetkim slučajevima može doći do smrti djeteta koje ima Rh-pozitivnu krv. Testiranje Rh-faktora radi se prilikom prvog pregleda trudnice. Ako žena ima Rh-negativnu krv, daje joj se cjepivo koje se naziva Rh-imunoglobulin, koje gotovo uvijek sprječava pojavu senzibilizacije.
Valja napomenuti da su nakon otkrića ovog cjepiva problemi izazvani Rh-senzibilizacijom postali vrlo rijetki. Ako nije sigurno da li je kod žene došlo do senzibilizacije ili nije radi se takozvani Coombsov test. Negativan rezultat Coombsovog testa znači da u krvi trudnice nema antitijela, odnosno nema opasnosti za dijete.
Majka |
Otac |
Dijete |
Rezultat |
- |
- |
- |
nema opasnosti za dijete |
+ |
+ |
+ |
nema opasnosti za dijete |
+ |
+ |
- |
nema opasnosti za dijete |
+ |
- |
- |
nema opasnosti za dijete |
+ |
- |
+ |
nema opasnosti za dijete |
- (majka nije senzibilizirana) |
+ |
+ |
nema rizika, ali je nakon poroda majci potrebno dati Rh-imunoglobulin |
- (majka je senzibilizirana) |
+ |
+ |
tijekom trudnoće treba dodatno pratiti stanje majke i djeteta |
- |
+ |
- |
nema opasnosti za dijete |
Određivanje krvne grupe također se radi u svrhu utvrđivanja roditeljstva, ako identitet oca, majke ili oba roditelja nije siguran. Na primjer, u slučaju određivanja očinstva krvne grupe djeteta i majke uspoređuju se s krvnim grupama osoba koje bi mogle biti otac djeteta, a pravi otac se obično utvrdi na način da se isključe osobe koje nikako ne mogu biti očevi. Ipak, određivanje krvne grupe korisnije je ako se želi dokazati da muškarac nije otac djeteta, nego ako se želi dokazati da on to je. Dijete od svakog roditelja nasljeđuje gen A, B ili 0. Gen A i gen B su dominantni, dok je gen 0 recesivan. Slijedi prikaz mogućih kombinacija:
Krvne grupe roditelja | Moguće krvne grupe djeteta | Krvne grupe koje nisu moguće |
A A | A,0 | B, AB |
A B | A, B, AB, 0 | - |
A AB | A, B, AB | 0 |
A 0 | A, 0 | B, AB |
B B | B, 0 | A, AB |
B AB | A, B, AB | 0 |
B 0 | B, 0 | A, AB |
AB AB | A, B, AB | 0 |
AB 0 | A, B | AB, 0 |
0 0 | 0 | A, B, AB |
Određivanje krvne grupe radi se u sljedećim slučajevima:
Osoba kojoj se želi odrediti krvna grupa ne mora se posebno pripremati za testiranje. Zdravstveni radnik uzet će uzorak krvi iz vene na uobičajen način, dakle postupak je gotovo ili sasvim bezbolan, a rizik od pojave komplikacija vrlo je malen. Moguće je da se nakon vađenja krvi javi maleni podljev na mjestu uboda, ali vjerojatnost da se to dogodi svest će se na najmanju moguću mjeru pritiskom na mjesto uboda nakon izvlačenja igle. Pritisak će onemogućiti izlijevanje krvi u okolno tkivo, te će ubrzati prestanak krvarenja. Vrlo rijetko nakon vađenja krvi može doći do upale vene.
To stanje naziva se flebitis i obično se liječi primjenom obloga, nekoliko puta dnevno. Osobe koje imaju poremećaj zgrušavanja krvi mogu patiti od produljenog krvarenja, koje također može biti rezultat uzimanja nekih lijekova, poput acetilsalicilne ili nekih drugih lijekova koji utječu na zgrušavanje krvi. U slučaju da osoba pati od poremećaja zgrušavanja krvi ili uzima lijekove koji utječu na njeno zgrušavanje, svakako o tome treba obavijestiti zdravstvenog radnika prije vađenja krvi.
Slijedi tablica koja prikazuje kompatibilnost krvi davatelja i primatelja.
Krvna grupa primatelja | Kompatibilne krvne grupe |
A- | A-, 0- |
A+ | A-, A+, 0-, 0+ |
B- | B-, 0- |
B+ | B-, B+, 0-, +0 |
AB- | A-, B-, AB-, 0- |
AB+ | A-, A+, B-, B+, AB-, AB+, 0-, 0+ |
0- | 0- |
0+ | 0-, 0+ |
Kao što je već rečeno, postoje i neki drugi antigeni osim antigena A, B, i 0 koji se kontroliraju prije davanja transfuzije krvi.