Genetički preinačena hrana

Biotehnologija i genetičko inženjerstvo

Danas se pitanje proizvodnje adekvatne količine nutritivno vrijedne i sigurne hrane nastoji riješiti tehnološkim dimenzijama. U tom kontekstu dolazi i do razvoja biotehnologije i genetičkog inženjerstva. Biotehnologija je primjena biljnih, životinjskih stanica, mikroba i njihovih proizvoda u proizvodnji tvari korisnih čovječanstvu. Biotehnološke metode proizvodnje koriste se već desetljećima kako bi se povisio prinos i dobile vrste sa željenim karakteristikama. Razlika u novijim biotehnološkim metodama je primjena genetičkog inženjerstva uz konvencionalno križanje vrsta. Genetičko inženjerstvo uključuje tehnologiju rekombinantne DNA, kako bi se geni prenijeli iz jednog organizma u drugi. Geni se prenose iz jednog organizma, primjerice bakterije, u potpuno drugačiji organizam, primjerice biljku. Primjenom biotehnoloških metoda proizvode se biljni materijali s poboljšanim sastavom, funkcionalnim karakteristikama ili organoleptičkim svojstvima. Razvijaju se biljke rezistentne na bolesti, uvjete okoliša te određene herbicide ili pesticide. Najčešće manipulirane biljne vrste su: soja, kukuruz, rajčica, krumpir, pšenica, riža, pamuk i kanola. U svjetskim razmjerima, polovica ukupne količine soje i trećina ukupne količine kukuruza je transgenična. U SAD-u, 30-50% soje je transgenično, dok dvije trećine procesirane hrane sadrži transgeničke sastojke. U počecima biotehnološke proizvodnje, nastojale su se dobiti vrste otporne na insekte, herbicide i bolesti, te razne klimatske uvjete. Danas je biotehnologija usmjerena na dobrobit potrošača i nastoji razviti hranu s poboljšanim okusom, nutritivnom vrijednošću, duljim vremenom uskladištenja, te smanjenom toksičnošću.

Nekoliko priča iz svijeta GM-hrane

Svinje s genom iz špinata Japanski znanstvenici ugradili su gen iz špinata u svinju, i pritom su tvrdili da su prvi tim znanstvenika koji je uspješno "preselio" gene iz biljke u životinju. Cilj ovog pothvata bio je dobivanje svinjskog mesa koje sadrži 20% manje zasićenih masti od konvencionalnog svinjskog mesa. Gen pod nazivom FAD2 koji se uspješno implementiran u genom svinje odgovoran je za pretvorbu zasićenih masti u nezasićenu linolensku kiselinu. Poznato je da nutricionisti i liječnici zaziru od uključivanja svinjetine u jelovnike zbog visokog udjela zasićenih masnoća, a ovim putem upotrebom genetičkog inženjerstva pokušalo se dobiti meso s poboljšanim karakteristikama.

Rajčica obogaćena beta-karotenom i likopenom Europski znanstvenici kreirali su rajčicu obogaćenu beta-karotenom i likopenom u nadi da će s vremenom pomoći u prevenciji nekih malignih i srčanih bolesti. Ova, genetički modificirana rajčica imala je četiri puta više beta-karotena i dva puta više likopena, u odnosu na prirodno uzgojenu rajčicu. Okus joj je bio identičan prirodnoj rajčici no imala je izrazito crvenu boju. Beta-karoten i likopen su antioksidansi koji štite organizam od nakupljanja slobodnih radikala koji mogu utjecati na razvoj srčanih i malignih bolesti. Tim stručnjaka koji je radio na kreiranju rajčice obogaćene nutrijentima naglašava kako su geni implementirani u rajčicu, geni koje ljudi ionako već unose te da stoga nema sumnje u sigurnost ovog proizvoda.

Zlatna riža Riža uzgojena konvencionalnim načinima je siromašna vitaminom A i željezom. Biotehnologija se može primijeniti kako bi se genskom manipulacijom povisio sadržaj vitamina A i željeza. Zbog potencijalne toksičnosti i teratogenosti vitamina A, riža je genetički preinačena kako bi sadržavala veće količine beta-karotena. U genom riže unesena su četiri nova gena, koji kodiraju proteine potrebne za sintezu beta-karotena: dva iz cvijeta narcisa i dva iz bakterije Erwinia uredovora. Takva riža se zbog žute boje još naziva i "zlatna riža". Približno 300 g kuhane riže sadrži preporučenu dnevnu dozu vitamina A.

Genetički preinačen kukuruz i pamuk - opasnost za leptire U Sjedinjenim Državama gen bakterije Bacillus thuringiensis, koja djeluje kao pesticid, korišten je u procesu proizvodnje genetički modificiranog pamuka i kukuruza. Cilj je bio poizvodnja usjeva otpornih na različite nametnike, odnosno smanjenje gubitaka proizvodnje. U blizini plantaža genetički modificiranog kukuruza i pamuka znanstvenici su postavili posude sa biljkama kako bi stimuirali procese koji se inače događaju u okolini plantaža. Polen sa genetički modificiranih usjeva nanesen je na obližnje biljke, uključujući i one kojima se hrane bezopasni insekti, primjerice leptiri. Prema tvrdnjama nekih znanstvenika, postoji opasnost da će leptiri koji se hrane biljkama iz okoline plantaža sa genetički modificiranim usjevima, čak i ako su biljke od plantaža udaljene i do 10 metara, biti ugroženi te da će se povećati njihovo ugibanje ili migracije.

Potencijalni rizici i dobrobiti

Brojne rasprave vode se oko razvoja i uporabe moderne biotehnologije, a posebice oko sigurnosti genetički preinačene hrane. Tehnologija rekombinantne DNA implicira brojna pitanja, u prvom redu tu su: etičko, socio-ekonomsko, pitanje sigurnosti hrane i okoliša te pitanje neškodljivosti za ljudsko zdravlje. Dobrobiti za ljudsko zdravlje, jednako kao i rizici mogu se podijeliti u četiri kategorije.

Dobrobiti

Povećanje sigurnosti hrane

Poboljšanje nutritivnog sastava namirnica

Hrana s još više zdravstvenih dobrobiti

Smanjenje nekih kroničnih bolesti vezanih uz prehranu

Primjenom genetičkog inženjestva određenim žitaricama uspjela su se poboljšati organoleptička svojsta i rok trajanja. Odgađanje procesa truljenja voća i povrća osigurava bolju kvalitetu, okus, boju, teksturu. Također, moguće je duže vrijeme skladištenja te su bolje mogućnosti transporta. Uz pomoć genetičkog inženjerstva moguće je kreirati namirnice sa većom razinom minerala, vitamina i antioksidansa. Jedna od dobrobiti primjene genetičkog inženjerstva u prehrambenoj industriji moglo bi biti i kreiranje ulja sa boljim profilom masnih kiselina, odnosno većim udjelom nezasićenih, a manjim udjelom zasićenih masnih kiselina. Ovo bi u budućnosti moglo pomoći u razvoju hrane sa specifičnim nutritivnim učincima, dizajniranim tako da zadovoljavaju određene potrebe pojedinaca. Takva hrana, koja sadržava biološki aktivne komponente koje imaju moć da blagotvorno djeluju na zdravlje ili reduciraju rizik od različitih bolesti, može pomoći u neutraliziranju djelovanja određenih gena pa čak i odgoditi razvoj određenih kroničnih bolesti i zdravstvenih problema.

Rizici

Alergije

Toksičnost

Neravnoteža nutrijenata

Smanjenje raznolikosti hrane

Postoji bojazan da primjena genetičkog inženjerstva u prehrambenoj industriji može povećati preosjetljivost na neke alergene. Naime, može se dogoditi da se alergenska svojstva donora prenesu na primatelja. Primjerice, ako se za dobivanje kukuruza sa poboljšanim svojstvima koriste neki geni iz soje, može se dogoditi da se kod osoba koje su inače alergične na soju javi alergijska reakcija i pri konzumiranju genetičkom modifikacijom dobivenog kukuruza. Iz navedenoga razloga se u tehnologiji rekombinantne DNA najčešće koriste mikroorganizmi čiji su alergenski potencijali nepoznati ili ih uopće nema. Slična bojazan vezana je i uz toksičnost. Nekada se prijenosom gena osim željenih svojstava mogu prenijeti i neželjena, primjerice svojstvo poticanja stvaranja i lučenja prirodnih toksina, što ponekad može biti pogubno za konzumente genetički preinačene hrane. "Strani geni" mogu ponekad poremetiti ravnotežu nutrijenata. Povećane koncentracije nekih nutrijenata mogu uzrokovati smanjenje razine drugih. Rezultat je genetički modificiran proizvod koji se po sastavu razlikuje od orginala. Vezano uz promjenu ravnoteže nutrijenata postavlja se pitanje kako će promjena sastava nutrijenata utjecati na:

međusobnu interakciju nutrijenata

interakciju nutrijenata i gena

bioraspoloživost nutrijenata

metabolizam nutrijenata

"snagu" nutrijenata

Pitanje sigurnosti

Pri proizvodnji genetički preinačene hrane različiti geni iz različitih genetički modificiranih organizama prenose se na različite načine. To znači da je vrlo teško izreći generalnu tvrdnju o sigurnosti genetički preinačene hrane, odnosno, preporuke i tvrdnje o sigurnosti trebale bi se davati pojedinačno za svaku novu namirnicu dobivenu genetičkim inženjerstvom. Hrana koja je za sada prisutna na tržištu odobrena je na osnovu ispitivanja i malo je vjerojatno da predstavlja ozbiljniji rizik za zdravlje čovjeka. S tim u vezi, u zemljama gdje je genetički preinačena hrana dozvoljena i na tržištu dostupna općoj populaciji, nisu uočene nikakve posljedice za zdravlje uslijed konzumiranja genetički preinačene hrane. Kontinuirano ispitivanje rizika, i kada je to moguće, dugotrajno praćenje konzumenata genetički preinačene hrane, trebalo bi stvoriti osnovu za evauliranje sigurnosti ove hrane. Zbog prisutnosti genetički preinačene hrane u svakodnevnoj prehrani, tijekom posljednjeg desetljeća među stručnjacima i laicima javljaju se kontroverze, strah i zbunjenost u vezi s manama i prednostima ovakve hrane. Neki autoriteti smatraju da je sadašnje znanje o genski preinačenoj hrani nedovoljno, da bi mogli odgovorno tvrditi da kulture uzgojene takvim načinom neće štetno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi. S druge strane, gledano u svjetskim razmjerima, polovica ukupne količine soje i trećina ukupne količine kukuruza je transgenična, odnosno genetički preinačena hrana je svuda oko nas. Stručnjaci su suglasni da potrošaču treba pružiti mogućnost odabira između konvencionalno uzgojene i genski preinačene hrane. Stoga je deklariranje ovakvih proizvoda od velikog značaja za razvoj biotehnologije. Kako bi odredili stajalište prema genetički preinačenim proizvodima potrebno je uzeti u obzir mnoštvo čimbenika, poput ubrzanog rasta svjetske populacije, dostupnih obradivih površina, očuvanja okoliša i obilježja genetički modificirane hrane te njezin utjecaj na zdravlje čovjeka. Istodobno je potrebno veliko znanje i multidisciplinaran pristup toj problematici kako bismo iskoristili ono najbolje što nam je razvoj znanosti ponudio, i izbjegli negativne učinke.