Sinusi su šupljine u kostima oko našega nosa, zbog čega se i zovu paranazalni sinusi. Razlikujemo frontalni (iznad oka i nosa), etmoidalni (između očiju kod korijena nosa), maksilarni (sa svake strane nosa) i sfenoidalni (duboko iza nosa) sinus. Svaki od navedenih sinusa je paran, a sa svake strane zamišljene crte od čela do brade kroz nos smjestio bi se po jedan sinus. Svi sinusi imaju otvore koji se otvaraju u našem nosu.
Nije točno govoriti da netko ima upalu sinusa jer se uvijek zajedno javljaju upala sluznice nosa i sinusa, stoga bi pravilno bilo reći da imamo rinosinuitis. S obzirom na trajanje bolesti, upalu sinusa možemo podijeliti na akutnu (do jednog mjeseca), subakutnu (do tri mjeseca) i kroničnu (više od tri mjeseca) upalu.
Upala sinusa najčešće se javlja kao nastavak virusne infekcije gornjih dišnih puteva, tj. obične prehlade. Infekcija gornjih zuba (uglavnom kutnjaka) može se proširiti na maksilarni sinus, pa zbog toga kod upale sinusa mogu boljeti zubi. Alergija nosne sluznice značajan je čimbenik kod učestalih upala sinusa; naime, u tim slučajevima sluznica nosa je otečena te blokira sinusna ušća i njihovu drenažu, kao i protok zraka. Nosni polipi predstavljaju uvećanje sluznice sinusa koja blokiraju ušća sinusa, a ozljede nosa dovode do oticanja sluznice što može blokirati protok zraka i dovesti do upale. Hrskavični i koštani defekti mogu pak uzrokovati stalne tegobe sa sinusima. Glavni znaci upale sinusa su začepljenost i curenje nosa, slijevanje niz ždrijelo, grlobolja, povišena tjelesna temperatura, gubitak njuha te glavobolja (napose kad glavu pognemo prema dolje).
S obzirom da se najčešće radi o virusnoj infekciji kao uzroku upale sinusa, obične kapi za nos (tzv. dekongestivi) su uglavnom dovoljne. Ukapavanjem kapi tri puta na dan kroz nekoliko dana ušća sinusa bi se trebala otvoriti, a sam protok zraka kroz prostor sinusa trebao bi dovesti do izlječenja. Trebalo bi izbjegavati kapanje nosa više od 4-5 puta dnevno jer, iako u tom trenutku osjećamo olakšanje zbog otvaranja nosa, dolazi do negativnog povratnog efekta u kojem sluznica nabubri i sve se vraća na početak. U slučaju pogoršanja i duljeg trajanja tegoba potrebno je konzultirati liječnika jer se možda radi o bakterijskoj upali u kojoj je potreban antibiotik, ili se pak radi o upali paranazalnih sinusa u sklopu alergije. Tablete protiv bolova (paracetamol ili ibuprofen) će umanjiti bol, ali i sniziti temperaturu.
Učestala prehlađenost i začepljenost sinusa nije normalna, stoga bi se u takvim slučajevima trebao konzultirati liječnik koji će vidjeti u čemu je problem. Naime, neprestane upale sinusa dovode do kronične upale u kojoj više nije dovoljno liječenje kapima za nos ili antibioticima. Kod takvih upala potrebno je držati otvorenim ušća sinusa, što se postiže dugotrajnom terapijom intranazalnim kortikosteroidima. Nadalje, dekongestivi su u slobodnoj prodaji i njihovim neracionalnim trošenjem dolazi do velikog oštećenja sluznice nosa i sinusa, stoga bi bolesnik koji ima učestale upale nosa i sinusa svakako trebao potražiti stručnu liječničku pomoć.
Ako u slučajevima kroničnog rinosinuitisa nema poboljšanja na medikamentoznu terapiju, u obzir dolazi i kirurška terapija. Operacija se zove FESS, što je skraćenica za funkcionalnu endoskopsku sinusnu kirurgiju (od engl. functional endoscopic sinus surgery). Kod tog zahvata operater ulazi u nos s endoskopom te prikaže ušća sinusa. Operacija se sastoji u tome da se mehanički odstrane zapreke na sinusnim ušćima, a ujedno se odstrani i problematična sluznica koja bi dalje uzrokovala tegobe.
Neliječena akutna upala sinusa ili njihova učestala pojava mogu dovesti do razvoja kronične upale. Problem kod kroničnih upala jest da nije dovoljno liječenje dekongestivima i antibioticima. Razlog nastanka kronične upale je gubitak funkcionalnosti sluznice sinusa te nemogućnost izbacivanja sekreta iz šupljina. U takvim slučajevima najbolje liječenje predstavlja dugotrajno špricanje u nos intranazalnim kortikosteroidima kako bi ušća sinusa ostala otvorena, te kako se uz protok zraka ne bi stvarala pogodna atmosfera za razmnožavanje upalnih faktora.
Svaka upala koja se ne liječi može prijeći na okolne strukture, pa tako i ovaj tip upale. Iako su takve komplikacije danas rijetkost, upala sinusa može prijeći na oko (što je najčešće), ali i na kost i mozak. Valja napomenuti da je to češće kod djece, a ako se primijeti otečenost i crvenilo kapka, svakako treba što prije potražiti liječničku pomoć.