Samo se dva načina mjerenja tjelesne temperature smatraju standardnima:
Iznimno se temperatura mjeri istovremeno aksilarno i rektalno, kod sumnje na upalna zbivanja u području trbuha.
Kod navedenih načina mjerenja možemo upotrebljavati živin ili digitalni termometar.
Ostali načini mjerenja (dodirom kože, infracrvenim termometrom - za mjerenje temperature u uhu, termosenzitivnom trakom - za mjerenje temperature na čelu i sl.) smatraju se orijentacijskim, tj. ima li dijete temperaturu ili ne. U slučaju sumnje da je temperatura povišena potrebno je djetetu izmjeriti temperaturu jednim od dva ranije navedena načina.
Normalna tjelesna temperatura kod aksilarnog mjerenja iznosi 36-37 °C, a kod rektalnog mjerenja 0,5 °C više odnosno 36,5-37,5 °C. Vrijednosti iznad 38,5 °C (iznimno u djece koja su već imala jednu ili ponavljajuće epizode konvulzija u febrilitetu vrijednosti iznad 38 °C) zahtijevaju provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature.
Najefikasnijom fizikalnom mjerom smatra se kupanje djeteta u mlakoj vodenoj kupki. Početna temperatura kupke trebala bi biti kao i kod uobičajenog kupanja, s time da se odmah po stavljanju djeteta u kadicu ili kadu počne dolijevati hladnija voda, tako da temperatura kupke kroz sljedećih nekoliko minuta padne za nekoliko stupnjeva (na 28-32 °C). Kupanje (u djece koja sjede u kadi uz konstantno polijevanje trupa) treba trajati minimalno pola sata.
Mlake kupke najbolji efekt postižu u kombinaciji s antipiretikom (lijekom za snižavanje temperature). Kupke se, uz primjenu antipiretika, preporuča primijeniti odmah kod trenutno izmjerenih vrlo visokih temperatura ili ukoliko nakon primjene antipiretika nije došlo do zadovoljavajućeg pada povišene tjelesne temperature.
Ostale fizikalne mjere podrazumijevaju boravak u adekvatno temperiranoj (ne više od 24 °C) i prozračenoj prostoriji te odijevanje u laganiju odjeću ili djelomično razodijevanje.
Kod hipertermije uzrokovane djelovanjem vanjskih čimbenika (npr. sunčanica) fizikalne mjere snižavanja povišene tjelesne temperature (uz adekvatni unos tekućine) predstavljaju glavnu intervenciju.
PARACETAMOL je lijek prvog izbora kod liječenja povišene tjelesne temperature u djece. Na tržištu se nalazi u formi sirupa ili čepića za rektalnu primjenu. Primjenjuje se u dozi od 10-15 mg/kg svakih 4-6 sati, maksimalna dnevna doza iznosi 60 mg/kg/24 sata.
IBUPROFEN je drugi lijek koji se preporuča kao antipiretik, registriran je za primjenu u djece starije od 6 mjeseci. Na tržištu se nalazi u formi sirupa. Kao antipiretik se primjenjuje u dozi 5-10 mg/kg svakih 6-8 sati.
Ovi se lijekovi (osim iznimno) obično ne kombiniraju, budući da nema dokaza da njihova naizmjenična upotreba poboljšava kontrolu povišene tjelesne temperature. Važnije je u navedenim slučajevima obratiti pažnju na ispravno doziranje i redovitu primjenu odabranog antipiretika.
DIKLOFENAK se kao antipiretik koristi u iznimnim (obično bolničkim) uvjetima. Kako snažno utječe na termostatski centar i nerijetko naglo i izrazito snižava tjelesnu temperaturu, čak i ispod normalnih vrijednosti, ne preporuča se za kućnu upotrebu. Iznimno, ukoliko se upotrebljava kao antipiretik, primjenjuje se u dozi od 1 mg/kg, ukupna dnevna doza iznosi 2 mg/kg.
Djeci se NE SMIJU davati preparati na osnovi acetilsalicilne kiseline.
Kod povišene tjelesne temperature, uz gore navedeno preporuča se mirovanje, adekvatan unos tekućine te laganija ishrana (važniji je adekvatan unos tekućine nego hrane).
Prije svega, važno je uz fizikalne mjere snižavanje temperature primijeniti antipiretik dovoljno često u odgovarajućoj dozi. Nužna je i adekvatna hidracija, mirovanje, lako odijevanje i laka prehrana djeteta.
Odmah - ukoliko je izmjerena temperatura viša od 38,5 °C rektalno u djeteta mlađeg od 3 mjeseca ili temperatura viša od 41 °C u sve ostale djece. Osim temperature nužno je registriranje i praćenje ostalih simptoma (proljev, povraćanje, glavobolja, osip...) kao i općeg stanja djeteta; ovisno o njima također treba procijeniti potrebu za hitnim kontaktom.
U ostalim slučajevima povišene tjelesne temperature, ukoliko to dozvoljavaju ostali simptomi i opće stanje djeteta, liječenje se može provoditi bez liječničke intervencije, u kućnim uvjetima i nekoliko dana (3-4 dana). Ukoliko i nakon tog perioda povišena tjelesna temperatura kao i ostali simptomi bolesti ne pokazuju znakove jenjavanja, preporuča se kontaktirati nadležnog liječnika radi pregleda i eventualne obrade, kojima će se razjasniti uzrok bolesti te po potrebi provesti uzročno liječenje.