I dok su rezultati koje dobijemo u laboratorijima ohrabrujući, sve više razočaranja dolazi nam kad se te tvari daju kao preparati u obliku oralnih pripravaka eksperimentalnim životinjama ili ljudima tijekom kliničkih ispitivanja. O čemu se radi? Uzmimo primjerice crno vino. U crnom vinu poznata je tvar koja ima farmakološki učinak djelujući na otklanjanje razornih slobodnih radikala i na taj način u prvom redu sprječava prijevremeno starenje. Nazivamo je resveratrol. Upravo tu molekulu, resveratrol, znanstvenici su pokušali pretvoriti u zaseban, samostalni lijek. I što se dogodilo? Koliko god dobro i učinkovito djelovao dok se davao direktno u krv ili se jednostavno dodavao u otopinu koju smo koristili u eksperimentu, čim je doziran oralno, pa je morao iz našeg probavnog sustava dospjeti u našu cirkulaciju, jednostavno je nestao, nije niti dospio u krv. Radi se o tome, da je svega par postotaka, ispod 5% aktivne tvari uspjelo iz crijeva putem stanica crijevne sluznice biti apsorbirano u krv. Rješenje leži u „upakiravanju" same molekule u takvu formu, koju nazivamo formulacija, koja će joj omogućiti brzi ulazak u krv u obliku u kojem je sama aktivna i to u relativno velikoj količini. Stoga su danas od farmaceuta, dobri formulatori koji znaju sva najnovija dostignuća na tom polju i koji se koriste kemijom novih materijala izuzetno traženi i cijenjeni. Nove formulacije resveratrola trenutno se testiraju u pacijenata oboljelih od dijabetesa.
Jedan novi preparat multivitamina, multiminerala i aminokiselina, odnedavno u našim ljekarnama, koristi primjerice mrežu od celuloze i u vodi topivih vlakna koja bubre, da uspostavi ravnotežno otpuštanje tih malih aktivnih tvari zarobljenih u toj mreži. Koji je konačni rezultat? Vrlo dobar za vitamine, minerale i aminokiseline i njihovo upijanje u krv, te uspostavljanje njihove prisutnosti u krvi u jednom ravnotežnom stanju dvostruko dulje nego što je to slučaj s ostalim multivitaminskim preparatima. Posebno je to važno za vitamine topive u vodi, koji kad se uzmu u velikoj količini odjednom, vrlo brzo budu izlučeni urinom. Aminokiseline, jednako tako imaju transportere koji ih prenose iz crijeva u krv, no ovakvim sporim otpuštanjem koje se dešava dozirano i postepeno, ne dolazi do zasićenja tih „nosača", te se one ravnomjerno tijekom više sati polako oslobađaju iz ove celulozne mrežice i ulaze direktno u krv.
Zašto sve to nije presudno kad se radi o samoj, netaknutoj namirnici? Iz tog razloga, što u namirnici sve ostale tvari prisutne u njoj i uz te najaktivnije, djeluju tako da omogućavaju dobivanje povoljnog učinka u sinergističkom smislu, smislu uzajamnog djelovanja. Taj smisao stalno se potvrđuje kao ispravan princip, pa ne čudi činjenica da se i on pomno izučava u iznalaženju novih i boljih oblika lijekova, međutim ako želimo brz učinak koji će nam garantirati povrat forme i vitalnosti, namirnice same po sebi nisu dovoljne i povremeno treba posegnuti za ovakvim pametnim farmaceutskim rješenjima.
Stoga kad se nađete u ljekarni i trebate odabrati koji multivitamin koristiti, obratite pažnju da se lako dozira (npr. jednom dnevno), da djeluje više sati i da uz vitamine u sebi sadrži barem još neke komponente, poput toliko potrebnih minerala i aminokiselina. Nećete pogriješiti.