Poremećaji rasporeda budnost-spavanje

Smjenski rad

Brojni ljudi rade u smjenama. Neki od njih se dobro prilagode takvom životu i radu, neki slabo. No i kod dobro prilagođenih razvijaju se posve nekonvencionalne navike. Loše prilagođeni, osim nesanice po noći i pospanosti po danu, pojačano pate od raznih tjelesnih bolesti naizgled nepovezanih s lošim spavanjem. Gastritis ili vrijed želuca, reumatizam, oslabljena otpornost na infekcije, samo su neka medicinska stanja češća kod smjenaša.

U čemu je problem?

Rad noću pretpostavlja budnost u vrijeme kad su svi moždani i tjelesni procesi predodređeni za spavanje. Fiziološki, potreba za spavanje najjača je u tzv. gluho doba noći između 02 i 03 sata. Najjači subjektivni osjećaj pospanosti iza probdjevene noći osjeti se izjutra prije završetka noćne smjene. Osim smanjene produktivnosti, rad po noći uzrok je nekim velikim industrijskim katastrofama i nesrećama u prometu. S druge strane, završetkom noćne smjene kumuliranu pospanost nije jednostavno nadoknaditi. Raspoloživo vrijeme dnevnog spavanja većinom nije optimalno, jer unatoč pospanosti unutarnji sat po danu diktira budnost a ne spavanje. Stoga se po danu spava skraćeno i pliće, pa se kumulira deficit najvažnijih vidova spavanja. Smjenaš mentalno i tjelesno slabi.

Kontramjere

Kod aktivnih smjenaša ne govorimo o liječenju poremećaja spavanja i budnosti, već o kontramjerama. Njih treba podržati u nekonvencionalnom životnom stilu.

Kontramjere za pospanost po noći

1. Razbuđujuća pića: kava i cola djelotvorni su, ali nestandardiziranog intenziteta i neoštro ograničenog trajanja. Produljena ekscitacija i onemogućavanje spavanja u raspoloživo vrijeme također su nepoželjne nuspojave. U zadnje vrijeme preporuča se modafinil, lijek za patološku pospanost kod narkolepsije.
2. Jako svjetlo po noći. To je pokušaj da se na neki način prevari biološki sat, da se spriječi pojačano izlučivanje melatonina iz epifize, koje napreduje s odmakom noći. Metoda ima neprijepornu, no većinom nedovoljnu, djelotvornost.
3. Noćni nap, tj. interpolacija kratkog spavanja po noći ako to dopušta radni proces. Djelotvorno je, no sa značajnom nuspojavom radi inercije spavanja, koja otežava noćno razbuđivanje i većinom još traje kad se ponovo započne raditi.
4. Tjelovježba. Razbuđuje dok tjelesni napor traje, bez produljenog učinka u smislu održavanja budnosti. Osim toga razumljivo je neprimjenjiva metoda istovremeno uz posao.
5. Žvakanje žvakaće gume. Metodu je dokumentirao autor ovog štiva 1999. Većinom je djelotvorna. Zadnje vrijeme kombinira se s kofeinom, tj. takvi su pripravci žvakačih guma. Izvješća o primjenjivosti metode u prometu i drugim zahtjevnim noćnim službama sve su češća.

Reguliranje dnevnog spavanja smjenaša

Nakon završetka noćne smjene spavanje treba odgoditi do ranog poslijepodneva. Prijepodne biološki ritam određuje visoku razinu budnosti, pa se unatoč kumuliranoj pospanosti prijepodne spava kraće i pliće. Rano poslijepodne, uz prirodni pad biološkog ritma između 14 i 16 sati, lakše je zaspati i spavanje se dulje održava. Optimalno je buđenje pred iduću smjenu, što obično dospije između 19 i 21 sat, a to je ujedno i vrijeme najjače budnosti unutar sveukupnog 24-satnog dnevno-noćnog ciklusa.

Jet lag (sindrom "zaostajanja" za mlažnjakom)

U vrijeme brzih putovanja zrakoplovom desinhronizira se unutarnji bioritam. Unutarnji sat zaostaje na "kućnom" vremenu. Za prilagodbu na nove uvjete potrebno je tri do sedam dana. Poremećaj se javlja nakon promjene najmanje tri vremenske zone, a sve je izraženiji čim je put dalji. Put na istok teže se podnosi nego put na zapad. Ovaj je poremećaj neizbježan. Važna je anticipacija promijenjenih sposobnosti na odredištu prvih dana. Sve složene aktivnosti treba odgoditi ili prilagoditi mogućnostima. Izbjeći upravljanje motornim vozilima u prva tri dana. Djelotvorne prevencije nema.

Što je još vrijedno znati?

Zašto se ponekad "spotičemo" ili "padamo" kod uspavljivanja?

Zato jer su proces uspavljivanja i proces gubitka mišićnog tonusa, koji prati svako spavanje, ponekad desinhronizirani. Normalan redoslijed je uspavljivanje pa mišićna oduzetost. Ako mišićna oduzetost uslijedi prije potpunog uspavljivanja, pospano obuzeta svijest djelomično prepoznaje neko novo neobično stanje tijela, kojeg u budnosti nikad nema. Slijedi snu slična hipnogena mentalna elaboracija ove situacije sa sadržajem koji uobičajeno i dramatično pojačava mišićni tonus (spoticanje, pad). Spavač se strese i probudi, ovlada svojim mišićjem, pa proces uspavljivanja započinje ponovo s ispravnim redoslijedom, kod čega gubitak mišićnog tonusa zaostaje za utrnućem svijesti. Kod normalnog buđenja proces je obrnut: prvo se uspostavi mišićni tonus pa se razbudimo. Kada to nije tako, imamo patološku situaciju paralize spavanja, koja je krajnje neugodna, no nasreću rijetka.

Zašto se izjutra protežemo?

Ovladavamo svim mišićnim skupinama koje su u spavanju bile relaksirane ili paralizirane, a nakon buđenja poneke još uvijek nisu u punom tonusu. To je ugodan osjećaj. Osim toga, protezanje dodatno razbuđuje jer živčani impulsi iz mišićnih vretena stimuliraju razbuđujući sustav mozga.

Zašto zijevamo?

U pospanosti relaksiraju se svi mišići, među njima i moćni žvakači. Kod toga čeljust tone, prijeti nevoljno otvaranje usta. Zijevnuvši, obnovimo tonus žvakača, učvrstimo čeljust, a pritom se kratkotrajno razbudimo živčanim impulsima iz žvakača prema razbuđujućem retikularnom sustavu u mozgu.