Postoje tri virusa gripe ili influence (A, B i C). Na površini lipidne ovojnice nalaze se dva osnovna virusna antigena - hemaglutinin (H) i neuraminidaza (N). Oni nisu stabilni, stalno mijenjaju svoja antigenska svojstva, pa tako nastaju mutacije virusa influence koje su osobito karakteristične za virus gripe A. Manje se promjene (antigensko skretanje) događaju češće, svake 2 do 3 godine, a veće (antigenski otklon) rjeđe, u prosjeku svakih 10 do 40 godina. Zato samo virus gripe A, zbog korjenitih promjena, može prouzročiti velike epidemije i pandemije (epidemije svjetskih razmjera), te čestu pojavu teških kliničkih oblika bolesti s brojnim komplikacijama. U Meksiku se pojavio virus influence, koji je nastao rekombinacijom više virusa influence u organizmu svinje nazvan je virusom svinjske gripe. Bolest se brzo proširila posvuda i poprimila pandemijski karakter. Virus se službeno naziva pandemijskim virusom A(H1N1)2009.
Gripa ili influenca je kozmopolitska bolest s vrlo brzim širenjem i može se pojaviti pandemijski (brzo širenje novog virusa po cijelom svijetu). Zbog toga je i priskrbila epitet "jedine neukroćene pošasti iz prošlosti". Povijesno je osobito istaknuta velika pandemija gripe godine 1918, nazvana španjolskom, kada je od influence umrlo više od 50 milijuna ljudi širom svijeta. Sljedeća velika epidemija dogodila se godine 1957. (azijska gripa), te potom godine 1968. (hongkoška gripa). Od tada do 2009. godine bili smo u dugom međuepidemijskom razdoblju.
Virus ptičje gripe A(H5N1) koji se pojavio još 1997. godine u Hong Kongu prešavši s ptica na čovjeka, na sreću, nije poprimio pandemijske značajke jer se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Manje ili veće epidemije gripe pojavljuju se svake godine tijekom zimskih mjeseci, u Europi i u nas od prosinca do travnja, a na južnoj hemisferi od svibnja do rujna. Osnovna značajka koja određuje razmjere epidemije jest stupanj imunosti protiv virusa gripe u određenoj populaciji. Kada se dogode veće antigenske promjene virusa gripe A, za koji je razina protutijela u populaciji niska, mogu se pojaviti epidemije većeg opsega. Epidemije prouzročene virusom gripe B uvijek su manjih razmjera, a pojavljuju se svakih 5 do 6 godina. Virus gripe C uzrokuje blaži oblik respiratorne bolesti, najčešće samo običnu prehladu.
Epidemija gripe A počinje naglo, vrhunac dostiže za 3 do 4 tjedna, obično potraje 6 do 8 tjedana, te prestaje isto tako naglo kao što je počela. U epidemiji obično oboli 10 do 20% pučanstva, a u određenim populacijskim skupinama i do 50%. Nepoznato je gdje se nalazi i kako virus influence preživljava između epidemija. Također, u potpunosti nisu poznati čimbenici koji utječu na početak i završetak epidemije gripe. Prvi je znak epidemije gripe porast broja djece s akutnim respiratornim infekcijama, a potom uslijedi nagli porast broja hospitaliziranih bolesnika zbog upale pluća, poglavito iz populacije starijih ljudi i kroničnih bolesnika. Tada se registrira i povećan broj izostanaka s posla i iz škole. Vrlo je važna epidemiološka značajka i porast stope smrtnosti među starijim osobama za vrijeme trajanja gripe ("višak smrtnosti").
Budući da je imunost protiv gripe tipnospecifična, preboljenje bolesti prouzročene jednim virusom ne pruža zaštitu od drugog tipa virusa. Kako imunost najviše ovisi o hemaglutininu i neuraminidazi, koji se stalno mijenjaju, pojedinac i cjelokupna populacija neprekidno su izloženi infekciji virusima influence.
Jedini prirodni izvor infekcije je čovjek. Kao kapljična infekcija, gripa se brzo prenosi i eksplozivno širi među ljudima. Suvremeni brzi ritam života u velikim gradovima, putovanja, te rad u velikim kolektivima i svakodnevni kontakt s mnogo ljudi idealni su uvjeti za brzo širenje gripe. Virus se prenosi izravnim dodirom ili kapljičnim putem, te uporabom inficiranih predmeta. Zaražena osoba, govorom, kašljem ili kihanjem izbacuje infektivni sekret kroz nos i usta raspršen u kapljice različite veličine.
Inkubacija gripe (razdoblje od infekcije do pojave prvih simptoma) iznosi samo 1 do 3 dana. Bolest nastupa vrlo naglo. Bolesnici uz visoku temperaturu i druge opće simptome osjećaju potpunu klonulost i nemoć, mučninu i gubitak teka, a neki su pospani, smeteni ili dezorijentirani. Temperatura može biti izrazito visoka, nerijetko i iznad 40 °C, osobito u prva tri dana bolesti. Povraćanje i proljev nisu rijetke pojave, osobito u male djece. U početku obično nema respiratornih simptoma, a nakon dan-dva pojavljuju se grlobolja, otežano disanje na nos i suhi nadražajni kašalj, a u nekih bolesnika i promuklost. Pojavom tih simptoma klinička slika influence postaje karakterističnija, a dijagnoza sigurnija. Temperatura obično ostaje povišena 4 do 6 dana. Oporavak je relativno spor i dug. Kašalj, umor, nevoljkost, slab tek i slične tegobe mogu potrajati i nekoliko tjedana.
Ovako težak i potpuno razvijen oblik bolesti najčešće se susreće u bolesnika koji prije nisu preboljeli gripu, odnosno u onih koji nemaju nikakvu imunost na tada cirkulirajući tip virusa. To su obično djeca i mladež.
Obično su jasno istaknute razlike između kliničke pojavnosti gripe, osobito pri težem obliku bolesti i drugih prehlada. Bolesnici s gripom imaju mnogo teže simptome - visoku temperaturu s popratnom općom slabošću, glavoboljom i bolovima u mišićima koji katkad mogu biti vrlo jaki, sve do nemogućnosti kretanja (miozitis). Bolesnik u pravilu liježe u krevet ("gripa obara s nogu"), a u većine se bolesnika nakon nekoliko dana pojavljuje uporan suhi kašalj.