Prehrana adolescenata - "Zašto ne jede ono što mu skuham?"

Ako ste u adolescentskom dobu tada se vjerojatno nalazite u završnoj fazi odrastanja, dozvoljavajući majci prirodi da stavi "točku na i" prije nego što uđete u svijet odraslih. Za ženski spol ta "točka na i" u konačnici će predstavljati povećani udio masnog tkiva, a za muški spol koštanog i mišićnog tkiva. Muški će dio populacije u periodu adolescencije u prosjeku narasti za oko 20 cm i dobiti na tjelesnoj masi oko 23 kg, dok će ženski dio narasti za oko 15 cm i na tjelesnoj masi dobiti oko 18 kg. Jednostavno rečeno, muški dio je u ovoj dobi u prednosti jer troše više energije i zbog stila života i zbog metaboličkih procesa. Ovakve, ali i druge promjene (metaboličke, hormonalne i sl.) u adolescentskoj dobi česti su uzrok da djevojke odlaze na razne dijete, dok dječaci stiču navike preobilnog hranjenja. I jedno i drugo može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, a kako bi pomogli u njihovom sprječavanju odlučili smo i ovoj populacijskoj skupini pridati malo pažnje.

Zašto više ne jede ono što se skuha?

Odgovor na navedeno pitanje može se nalaziti u mnogim činjenicama vezanim za adolescente i njihovo ponašanje. Neke od tih činjenica mogu pomoći pri usmjeravanju adolescenta k pravilnom načinu hranjenja. Glavne karakteristike adolescenata vezane uz način i navike hranjenja uključuju:

• povećanje neovisnosti - adolescenti češće jedu s prijateljima nego li s roditeljima. Pritom imaju povećanu kontrolu nad izborom hrane, često one koja im je do tada bila uskraćivana ili zabranjivana (kava, brza hrana i sl.). Često su skloni i novom, pa je upravo za ovu skupinu najkarakterističnije eksperimentiranje u pogledu prehrane (često izabiru jedan od alternativnih načina prehrane)
• važnost fizičkog izgleda - većina adolescenata više je zabrinuta za fizički izgled nego li za sveopće zdravlje organizma. Zato su (osobito ženski spol) vrlo često podložni izlaganju različitim vrstama dijeta, uzimanju raznih pripravaka za mršavljenje i sl. Tako ni ne čudi što većina oboljelih od anoreksije ili bulimije pripada upravo ovoj populacijskoj skupini
• često izbivanje van kuće i mogućnost vlastitog izbora hrane - pokazalo se da adolescenti u prosjeku 1/3 hrane konzumiraju van kuće. Pritom najčešće odabiru hranu prema onome što vole

Energetske i nutritivne potrebe adolescenata

Energetske potrebe u adolescenata jako variraju jer ovise o rastu, razvoju, veličini tijela i tjelesnoj aktivnosti. Razlika u energetskim potrebama postoji i između spolova. Tako adolescenti muškog spola imaju izuzetno velike potrebe za energetskim tvarima jer rastu brže od ženskog spola i jer im se povećava masa mišićnog tkiva. Tako aktivni adolescent od 15 godina troši oko 4000 i više kcal na dan i to samo kako bi održao postojeću tjelesnu masu. Adolescentice započinju s rastom i razvojem ranije, a pritom dosižu nižu tjelesnu masu i tjelesnu visinu pa je maksimum njihovih potreba nešto manji no onaj u adolescenata muškog spola. Prosječna adolescentica od 15 godina tako treba samo 2000 kcal na dan.

Nutritivne potrebe za ovu dobnu skupinu također su povećane. Potrebe na vitaminima odgovaraju potrebama odraslih (uključujući i vitamin D zbog povećanog rasta i razvoja koštanog tkiva). Po pitanju nutritivnih potreba za adolescente od najvećeg su značaja potrebe na željezu i kalciju.

Preporučeni dnevni unos željeza za dječake iznosi 12 mg i to većinom zbog naglog povećanja ukupne tjelesne mase. Za djevojčice je preporučeni unos željeza znatno veći i iznosi 15 mg/dan zbog gubitaka koji nastaju tijekom menstruacije koja se pojavljuje upravo u ovoj dobi. Stoga je vrlo važno planirati kako da adolescent dobije adekvatne količine željeza prehranom. U tu svrhu potrebno je spomenuti da se željezo iz mesa bolje apsorbira u organizam nego li ono iz namirnica biljnog podrijetla. Međutim (posebice ako je riječ o vegetarijancu), apsorpcija željeza iz namirnica biljnog podrijetla pospješuje se ako se konzumiraju adekvatne količine voća bogatog na vitaminu C.

Povećane potrebe na kalciju u adolescenata dosežu svoj maksimum tj. povećavaju se za oko 50% u odnosu na period prije puberteta. Takve potrebe objašnjene su povećanim rastom i razvojem koštanog tkiva (postizanje tzv. "peak bone mass"). S obzirom na to da su najbogatiji predstavnici ovog minerala iz skupine mlijeka i mliječnih proizvoda očito je da bi upravo ova dobna skupina trebala biti njihov najveći potrošač. No da to nije tako ukazuju i mnoga znanstvena istraživanja. Stoga bi se adolescenta trebalo educirati o važnosti mlijeka i mliječnih proizvoda za njihov trenutni i budući zdravstveni status (osteoporoza). Izvrstan izvor kalcija mogu biti i druge namirnice, kao što su to primjerice sitne ribe (srdele, papaline i sl.), zelene vrste povrća, morske alge, itd.

Ne želi jesti "zdravu" hranu

Možda zbog inata, možda zbog loše volje ili pak zato što im se stvarno okusom ne sviđa, adolescenti u prosjeku baš i nisu pristaše tzv. zdrave kuhinje. Istraživanja ukazuju na tipične karakteristike adolescenata koje su značajne za ustanovljavanje preventivnih i korektivnih mjera u svezi njihove prehrane. Jedna od karakteristika adolescenata, a vezano uz prehranu, je ta da su im obroci gotovo uvijek u obliku malih zalogaja, te da je glavni obrok ustvari međuobrok. "Mali zalogaji" obično su bogati na energetskim tvarima (posebice lipidima), a siromašni na željezu, vitaminu A, C i folacinu. Nadalje, karakteristično je i to da se u ovoj dobi počinju konzumirati neke namirnice ili pića koja se do tada nisu konzumirala ili su se konzumirala u manjim količinama (gazirana pića, kava, alkohol i sl.). Gazirana pića adolescenti koriste uz i bez obroka, a mlijeko konzumiraju vrlo rijetko što naposljetku dovodi do povećanog unosa fosfora, a smanjenog unosa kalcija. Ovakav omjer unosa kalcija i fosfora može nepovoljno djelovati na strukturu i izgradnju koštanog tkiva koja je u ovoj dobi, kako je već spomenuto, najizraženija. S obzirom na navedeno, ali i vezano uz druge karakteristike hranjenja adolescenata, davanje dodataka prehrani (vitamina i minerala) u svakom slučaju je za ovu dob dobrodošlo. Pitanje je samo kojih i u kojim količinama, što naravno opet ovisi o samom adolescentu, stilu života i sl. Pokušajte svom adolescentu objasniti ulogu pravilne prehrane i pojedinih nutrijenata, ali ga istovremeno nemojte odbijati prisiljavanjem ili prijetnjama.

Brza hrana, da ili ne?

Stavite ruku na srce i priznajte da današnji adolescent baš i nema odveć vremena za redoviti obrok. Stoga i ne čudi što lanci brze hrane dobro posluju. Istina brza hrana obično obiluje mastima, zasićenim masnim kiselinama, solju i sličnim tvarima u današnjici obilježenim kao nepoželjnim. Kako bi se adolescent pravilno hranio nije nužno da se odrekne jela poput hamburgera, prženog krumpira i sl. već je potrebno obratiti pažnju koliko često i u kojoj količini ovakvu hranu konzumira. Potrebno je i spomenuti da brza hrana i ne mora predstavljati prehrambeni problem jer postoje i tzv. zdravi oblici brze hrane (salate, voće i sl.). Dakle, brza hrana i nije tako loš način prehrane, ali naravno ako ona ne predstavlja glavni i osnovni način hranjenja te ako je preostali broj obroka redovit i prikladan za ovu dobnu skupinu.

Kako ih usmjeriti na pravi put?

Da bi adolescenta usmjerili prema pravilnom i za njih adekvatnom načinu hranjenja bit će Vam potrebne i psihološke vještine. Kako Vaši savjeti ne bi uvijek zvučali kao prigovori, pokušajte svog adolescenta navikavati na pojedine namirnice ili jela pomoću svojevrsnih "slučajnih zamki". Primjerice, uvedite obavezno obiteljsko okupljanje vikendom za ručak (na kojem je naravno obavezno da svi prisustvuju, pa čak i adolescenti). Nadalje, budite im primjer pa i Vi konzumirajte "zdravu" hranu, ne preskačite obroke i sl. Hladnjak neka bude uvijek pun mlijeka i mliječnih proizvoda, voća, povrća i sl. pa tako i kad Vas nema kod kuće ne može primjerice reći: "Bio sam gladan pa sam si kupio pizzu". Ako to bez obzira na pun hladnjak i napravi, pokušajte na drugi način (npr. smanjenje iznosa džeparca). Naravno, postoje i drugi načini (npr. razgovor) kako da svog adolescenta usmjerite prema pravilnom načinu hranjenja. I zapamtite, Vi svoje dijete najbolje poznajete i najbolje znate kako mu pomoći.