Strabizam može biti uzrokovan organskim poremećajem (zamućenje u rožnici, mrena, tumori oka), poremećajem loma svjetlosti (izrazita dalekovidnost ili kratkovidnost, nejednaka kvaliteta vida na oba oka, astigmatizam) ili idiopatska (nepoznatog uzroka). Odstupanje može biti stalno ili povremeno. Kod stalnog bježanja oka dječji mozak blokira sliku iz slabijeg oka te se kao posljedica razvija slabovidnost istog oka.
Razvoj vida je dinamičan proces koji se odvija od rođenja pa do dvanaeste godine života. Svi utjecaji koji mogu remetiti njegov pravilan razvoj mogu dovesti do slabovidnosti ili ambliopije.
Djeca u dobi od tri do četiri mjeseca imaju sposobnost usredotočiti se na predmet, a da im pritom oči stoje ravno i paralelno. Sa šest mjeseci dijete bi trebalo biti u mogućnosti fiksirati bliske i daleke predmete.
Ako roditelji primijete bježanje oka s djetetova četiri mjeseca starosti trebaju konzultirati oftalmologa kako bi se isključili ozbiljniji uzroci bježanja oka. Od izuzetne je važnosti uloga pedijatara, koji bi trebali na redovitim pregledima za djecu utvrditi odstupanja u položaju očiju te ispitati vidnu funkciju. Pravilnom suradnjom pedijatara, školskih liječnika i oftalmologa moguće je izbjeći slabovidnost kod većine djece.
Određeni broj djece ima tzv. "lažni strabizam" (pseudostrabizam). Dodatni nabor kože kod oka, široki korijen nosa, kao i blizu postavljene oči, samo su neki od uzroka "lažnog strabizma". U većini slučajeva pseudostrabizam nestane s rastom djetetove glave.
Pravi strabizam ne može nestati sam po sebi. Potrebno je provoditi određene postupke. Vrste postupaka koje će se provoditi, samostalno ili u kombinaciji, ovisi o vrsti i uzroku strabizma. U određenim slučajevima bit će dovoljno prepisati odgovarajuće naočale ili leće, dok će u drugim slučajevima biti potrebno provoditi vježbe na aparatima, zatvaranje oka ili operativno popravljanje položaja očiju.
Strabizam može biti kongenitalan (preferira se termin infantilan, budući da je otkrivanje strabizma prilikom rođenja rijetkost, a infantilan obuhvaća strabizme do 6 mjeseci starosti) i stečeni (iza 6 mjeseci starosti).
Faktori rizika za infantilne strabizme su sljedeći: pozitivna obiteljska anamneza (članovi obitelji sa strabizmom), genetski poremećaji (npr. Downov ili Crouzonov sindrom), prenatalna izloženost drogi i alkoholu, prijevremeni porođaj, niska porođajna težina, prirođene mane oka, cerebralna paraliza.
Stečeni strabizam može se javiti akutno ili postupno. Uzroci stečenog strabizma mogu biti tumori (npr. retinoblastom), ozljeda glave, neurološka stanja (cerebralna paraliza, spina bifida, paraliza kranijalnih živaca), virusne infekcije (encefalitis, meningitis) te stečeni defekti oka.
Stalni gubitak vidne oštrine može nastati ako se strabizam i njegove posljedice ne liječe u dobi najkasnije do 6 godina. Rezultati su bolji što se ranije krene s terapijskim postupcima. Cilj postupaka je dobiti dobru vidnu oštrinu na oba oka i dobru binokularnu suradnju (odnosno dobar stereoskopski vid). U daljnjem životu to znači mogućnost odabira željenog zanimanja i služenja novim tehnološkim dostignućima, bez ograničenja.