Ljekarna je često prvo mjesto kamo će se osoba sa zdravstvenim problemom uputiti po savjet i stručnu pomoć. Nakon što Vas sasluša, ljekarnik će Vas, ako je potrebno, uputiti liječniku, ili će Vam savjetom i odabirom prikladnog lijeka pomoći da riješite svoje lakše zdravstvene tegobe. Uglavnom se tako mogu izliječiti prehlada, kašalj, povišena tjelesna temperatura, manje probavne tegobe, kratkotrajno se mogu ublažiti bolovi, ili nadomjestiti vitamine i minerale uslijed nepravilne prehrane ili povećanih potreba organizma. U tu svrhu, ponuditi će Vam neki lijek za koji nije potreban liječnički recept. Ako su Vaše tegobe ozbiljnije ili nakon nekoliko dana ne dolazi do poboljšanja, morat ćete se obratiti svom liječniku, koji će vam vjerojatno propisati neki jači lijek na recept.
Prema načinu izdavanja lijekovi se dijele na one koji se mogu izdavati samo na liječnički recept (R) i one koji se mogu kupovati u ljekarnama bez recepta (BR).
Većinu lijekova treba uzimati pod nadzorom liječnika. Oni su namijenjeni bolesnicima, za određeno stanje organizma i zato moraju biti propisani od liječnika na recept.
Bolesnici su ponekad skloni sami sebi određivati terapiju takvim lijekovima, jer su primjerice čuli da je određeni lijek pomogao nekom drugom tko je imao slične simptome. Nemojte biti "sam svoj liječnik", jer su lijekovi uvijek potencijalno opasni, naročito kada o njihovoj uporabi odlučuje nestručna osoba. I ljekarnik će Vam uskratiti izdavanje pojedinih lijekova ako nemate liječnički recept ili potrebnu medicinsku dokumentaciju.
Među lijekovima koji se smiju izdavati samo uz predočenje recepta (R) velik dio se nalazi na pozitivnoj listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). To su lijekovi koje liječnici mogu propisivati na teret zdravstvenog osiguranja na tzv. socijalni recept. Takav recept, uz stručni dio vezan uz lijek, sadrži i potrebne podatke o pacijentu, zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj ustanovi i liječniku koji ga je izdao. Osiguranici na takve recepte dobivaju lijekove besplatno, uz eventualno plaćanje određenog učešća, ovisno o vrsti lijeka i bolesti, socijalnom statusu ili o tome imaju li dopunsko osiguranje.
Lijekovi koji se smiju izdavati samo na recept (R), a nisu na pozitivnoj listi HZZO-a, ili ih se iz bilo kojeg razloga ne može dobiti na socijalni recept, mogu se u ljekarni dobiti uz predočenje privatnog recepta i plaćanje pune cijene lijeka.
Lijekovi koji su dokazano sigurni za uporabu u samoliječenju, dakle za koje ne treba prethodna liječnička preporuka, mogu se u ljekarnama nabaviti bez recepta. Izdavanje manjeg broja takvih lijekova dozvoljeno je i u drogerijama.
Bezreceptni lijekovi su, od proizvodnje do stavljanja na tržište, podvrgnuti jednako strogoj kontroli kao i svi ostali lijekovi, te su sigurni za primjenu, u količini i jačini kakvo je originalno pakiranje. Ponekad ih karakterizira slobodnije dizajnirana ambalaža, a dozvoljena je i njihova medijska promidžba. Tekst priložene upute unutar ambalaže napisan je na jednostavan i laiku razumljiv način. U novije vrijeme lijekovi u slobodnoj prodaji nazivaju se i OTC-lijekovi (Over The Counter).