Ključna je kost (lat. clavicula) smještena gotovo vodoravno na gornjoj strani prsnog koša između prsne kosti (lat. sternum) i lopatice (lat. scapula). Duga je dvanaest do sedamnaest centimetara, a savijena je poput izduženog slova S. Debljina i položaj ključne kosti ovise o razvijenosti ramenih mišića pa je u ljudi koji više rade rukama kost obično deblja i zavijenija, a mjesta hvatišta mišića izraženija. Osim što služi kao čvrsta potporna struktura na kojoj vise lopatica i ruka, ključna kost pruža zaštitu žilnoživčanom snopu koji prolazi ispod nje i koji opskrbljuje ruku.
Prijelom ključne kosti najčešće nastaje djelovanjem posredne sile, primjerice pad na ispruženu ruku ili, što je znatno češće, pad na rame. Neposredna je sila često uzrok nastanka prijeloma u prometnim nezgodama, a rijetko pri nekim sportskim aktivnostima, primjerice izravan udarac u ključnu kost koljenom, hokejskom palicom ili nekim drugim sportskim rekvizitom.
Prijelom ključne kosti najčešći je prijelom u dječjoj dobi (10 do 16% svih prijeloma). U odraslih se osoba rjeđe javlja (2 do 5% svih prijeloma), a valja istaknuti da je i do tri puta češći u muškaraca. Razlog tome je znatno veća zastupljenost muškaraca u nekim sportskim aktivnostima, primjerice u kontaktnim sportovima (nogomet, rukomet, hokej na ledu i sl.), kao i u onima u kojima su česti padovi (skijanje, biciklizam, koturaljkanje i sl.). Prometni traumatizam također znatno doprinosi broju prijeloma ključne kosti u odraslih, a kao vodeći uzrok se navodi pad s motocikla.
Osobe s prelomljenom ključnom kosti se žale na snažnu bol, a ozlijeđenu ruku podržavaju drugom rukom. Pokreti u ramenu ozlijeđene strane gotovo su neizvodivi, a sam pokušaj kretnje poradi struganja prelomljenih krajeva kosti jedno o drugo uzrokuje čujno pucketanje (krepitacije). Djelovanjem mišića se odiže prelomljeni dio ključne kosti koji je smješten bliže prsnoj kosti prema gore i unazad pa je uvijek uočljiva izbočina na mjestu prijeloma koja je okružena krvnim podljevom. Trapezni mišić (lat. m. trapezius) zbog težine ruke ne može držati vanjski prelomljeni dio kosti pa on bude spušten i usmjeren naprijed, a rame padne.
Valja odmah potražiti liječničku pomoć. Prva se pomoć sastoji u postavljanju jastučića od vate ili nekog drugog mekog materijala pod pazuh ozlijeđene strane dok se nadlaktica zavojem pričvrsti za prsni koš, a podlaktica se stavi u trokutastu maramu. Može se osim toga zavoj omotati oko oba ramena u obliku osmice koji potom treba zategnuti na leđima. Ozlijeđenog valja obvezno prevoziti u sjedećem položaju. Osim toga, treba primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta i to valja ponavljati nakon petnaest minuta odmora sve do dolaska liječniku. U slučaju da su prisutne oguljotine treba na ranu staviti sterilnu gazu i/ili povoj s ciljem smanjivanja rizika infekcije.
Prijelom ključne kosti može biti praćen vrlo ozbiljnim komplikacijama. Stoga, liječnik već prilikom prvog kontakta s bolesnikom ispituje pulsacije u zapešću kao i osjet na ozlijeđenoj ruci jer pri prijelomu ključne kosti može nastati ozljeda žilnoživčanoga snopa koji leži ispod ključne kosti. Osim toga, ukoliko zamijeti bolesnikovo otežano disanje mora ispitati je li došlo i do oštećenja pluća. Nakon što je tijekom kliničkoga pregleda posumnjao u postojanje prijeloma, liječnik utvrđuje prijelom na rendgenskoj snimci. Većinom se primjenjuje neoperacijsko liječenje, imobilizacija zavojem. Nakon repozicije ulomaka postavlja se čvrsti zavoj u obliku osmice oko ramena i leđa. Kirurško je liječenje potrebno u nekoliko vrsta ozljede: kada su prelomljeni krajevi kosti jako razmaknuti, ukoliko su prelomljeni krajevi kosti probili kožu, pri ozljedi žilnoživčanog spleta, kada usprkos adekvatno provedenom neoperacijskom liječenju prijelom nije srastao te u slučaju politraume. U operacijskom zahvatu čini se osteosinteza ulomaka i to najčešće pomoću pločice i vijaka.
Kada pritisak na mjesto prijeloma ne dovodi do pojave bola te kada su na rendgenskoj snimci jasno vidljivi radiološki znaci sraštavanja, a uz to bolesnik ima punu gibljivost ramena uz zadovoljavajuću snagu, tada se dopušta započinjanje nekontaktnim sportskim i radnim aktivnostima. Ukoliko je riječ o prijelomu ključne kosti za to je potrebno oko 6 tjedana. Iznimka su djeca do 12 godina kojima je za sraštavanje loma dovoljno 3 tjedna. Znatno je duže vremensko razdoblje potrebno prije povratka kontaktnom sportu, obično između 3 i 6 mjeseci, a osnovni je razlog veliki rizik nastanka ponovnog prijeloma (engl. refracture).