Brošura "Živjeti s depresijom"
Urednik: prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac
Cilj liječenja depresije je ublažiti ili ukloniti simptome, uspostaviti radno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje, te spriječiti relaps ili recidiv bolesti. Ono što je jedan od prvih zadataka u pristupu pacijentu s depresijom jest odluka o tome hoće li se liječenje provoditi ambulantno ili u bolnici. Načini liječenja su raznoliki: lijekovi, psihoterapija, psihoedukacija, metode samopomoći, elektrostimulativna terapija, terapija svjetlošću ili kombinacije pojedinih metoda. Upravo kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih metoda jest najuspješnija u liječenju depresije.
U liječenju depresije danas se kao osnova uzimaju antidepresivi. To su lijekovi koji utječu na aktivnost moždanih kemijskih glasnika, neurotransmitora, te tako djeluju na biokemijske čimbenike depresije. Antidepresivi su lijekovi koji ne moraju nužno kod svih bolesnika djelovati na isti način i poboljšavati simptome bolesti do jednakog stupnja. To znači da će kod nekoga antidepresiv izazvati bitno poboljšanje i nestanak simptoma depresije, kod drugih će se pojedini simptomi povući, dok će neki ostati, a kod treće skupine pacijenata možda uopće neće djelovati. Upravo zato postoji više skupina antidepresiva, različitih mehanizama djelovanja, a moguće je i korištenje kombinacije lijekova.
Važno je upozoriti bolesnike, da je liječenje depresije često dugotrajno i da pojedini simptomi ponekad nestaju tek nakon 6 tjedana korištenja lijekova, kako bolesnik ne bi izostanak brzog terapijskog odgovora protumačio kao njegovu nedjelotvornost. Uz to, antidepresivi često izazivaju nuspojave. Neke od njih su mučnina, glavobolja, proljev, umor, nesanica, nadutost, omaglica, promjene apetita i tjelesne težine, te razdražljivost. Međutim, u većini slučajeva dolazi do povlačenja nuspojava kroz nekoliko dana ili tjedana, te treba bolesnika uputiti da nastavi uzimati lijek.
Prilikom odabira antidepresiva liječnik treba imati na umu njegovu učinkovitost (iako se ona ne može predvidjeti za svakog bolesnika ponaosob), nuspojave, cijenu, dozu i trajanje liječenja.
Brzina oporavka je iznimno važna bolesniku, ali i liječniku. Za početak djelovanja potrebno je otprilike 2 tjedna, a za puni učinak ponekad čak 6-8 tjedana. Ponekad će biti potrebno povisiti dozu, a s time će se ponovno produžiti vrijeme čekanja na učinak pojedinog antidepresiva. Također treba imati na umu kako prevelika doza lijeka u kratkom vremenu povećava i rizik od nuspojava koje bi pak mogle potaknuti prekid uzimanja lijeka.
Prva ili akutna faza, traje 4-6 tjedana i obično dovodi do ublažavanja simptoma depresije. Ako nakon toga razdoblja ne dođe do poboljšanja, u liječenje je potrebno uvesti lijek druge farmakološke skupine (drugog mehanizma djelovanja).
Kad se postigne povlačenje simptoma, započinje druga faza liječenja, a to je faza održavanja, kojoj je cilj održati stanje remisije tj. mirovanje simptoma bolesti.
Treća faza liječenja se primjenjuje u slučajevima kada su se epizode depresije javljale učestalije, a uključuje profilaktičku primjenu antidepresiva.
Danas se smatra općenito prihvaćenim da bolesnik uzima antidepresive najmanje godinu dana ako je riječ o prvoj depresivnoj epizodi, a 3 do 5 godina ako se radi o ponovljenoj epizodi.
U nekih će bolesnika također biti potrebna i kombinacija lijekova, jer će tako jedan lijek nadopunjavati djelovanje drugog i doći će do pojačanog terapijskog odgovora, a s manje nuspojava. Uz antidepresive često se kombiniraju i lijekovi iz drugih skupina, kao primjerice anksiolitici, posebno skupina benzodiazepina. U bolesnika sa psihotičnom depresijom bit će potrebno uključiti i antipsihotike u liječenje.