Promicanje ustrajnosti u primjeni terapije

Tijekom travnja 2008. godine, ljekarnici volonteri će, u svim ljekarnama Grada Zagreba, anketirati pacijente o navikama u primjeni terapije, razlozima odustajanja od propisane terapije, o kvaliteti komunikacije liječnika i pacijenta, ljekarnika i pacijenta te o stavovima pacijenata o propisanoj terapiji. Dio anketa namijenjen je i ljekarnicima zaposlenim u javnim ljekarnama. Ankete su anonimne i služe isključivo u stručne i istraživačke svrhe. Tom prilikom će se dijeliti leci i brošure radi podizanja svijesti građana o potrebi pravilne primjene terapije i pridržavanja uputa liječnika te o mogućim štetnim posljedicama neodgovarajuće terapije i samoliječenja. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) nažalost pokazuju da je ustrajnost u dugotrajnoj primjeni liječenja (terapije) na svjetskoj razini tek negdje oko 50 %. Ovakvi poražavajući svjetski pokazatelji, bili su poticaj za pokretanje ovog projekta u Gradu Zagrebu.

Što je ustrajnost u liječenju?

Ustrajnost nam govori o tome do koje se mjere ponašanje pacijenta podudara s preporukama zdravstvenog radnika o uzimanju propisane terapije, pridržavanju dijeti, vođenju zdravog načina života.

Koji su ciljevi projekta?

Glavni cilj projekta je poticanje naših građana da budu ustrajni u propisanoj terapiji kako bi se povećala učinkovitost liječenja, povećala bolesnikova sigurnost i poboljšala kvaliteta bolesnikova života. S druge strane, povećanjem učinkovitosti liječenja racionalizirala bi se potrošnja lijekova i smanjile bi se "kućne ljekarne". Boljom suradnjom zdravstvenih radnika međusobno i zdravstvenih radnika s pacijentom mogao bi se načiniti plan liječenja prema individualnim potrebama pacijenta. Pokušat ćemo također doznati jesu li savjeti koje trenutno pružaju ljekarnici pacijentima dovoljni te u kojem smjeru treba biti organizirana edukacija za ljekarnike iz područja ustrajnosti.

Što utječe na ustrajnost pacijenta u terapiji?

Na ustrajnost u isto vrijeme utječu:

• socioekonomski čimbenici (npr. dob, spol, zaposlenost, obiteljski status, rat)
• zdravstveni sustav (npr. stupanj educiranosti zdravstvenih radnika o važnosti ustrajanja pacijenata u propisanoj terapiji, prekratka savjetovanja pacijenata o terapiji, cijena lijeka)
• opće zdravstveno stanje pacijenta (npr. invalidnost, prisutnost više kroničnih bolesti u isto vrijeme)
• terapijski čimbenici (npr. uzimanje više lijekova u isto vrijeme, nuspojave lijekova, dostupnost propisanog lijeka)
• čimbenici vezani uz samog pacijenta (npr. osobni stav pacijenta o lijekovima i liječenju, strah od pomisli da lijekovi izazivaju ovisnost ili da su otrovni, psihofizičko stanje pacijenta, ovisnost o alkoholu, fizička aktivnost)

Jesu li Europljani ustrajni u liječenju?

Na području Europske Unije godišnje premine oko 194.500 ljudi zbog ne uzimanja ili nepravilnog uzimanja terapije koja im je propisana. Neustrajanje pacijenata u propisanoj terapiji Europsku Uniju godišnje košta oko 125 milijardi eura. Prema različitim istraživanjima, 30 % do 70 % pacijenata koji pate od astme ne pridržavaju se liječničkih/ljekarničkih uputa o liječenju. Samo 28 % oboljelih od dijabetesa tipa II. ima potpunu kontrolu nad svojom bolesti. Prema istraživanju CODE-2 ("Troškovi dijabetesa tipa II. u Europi"), ukupni troškovi liječenja 10 milijuna ljudi koji pate od dijabetesa tipa II. u ispitivanim zemljama iznose 29 milijardi američkih dolara, što predstavlja oko 5 % ukupne potrošnje lijekova u svakoj ispitanoj zemlji.

Kako liječnik ili ljekarnik može procijeniti je li pacijent ustrajan u liječenju?

Procjena pacijentove ustrajnosti od strane liječnika/ljekarnika se sastoji od sljedećeg: 1. Saznati koliko često pacijent ne uzima lijek, odnosno koliko često (namjerno ili nenamjerno) preskače uzimanje lijeka. 2. Identificirati razloge zbog kojih pacijent ne uzima lijek (npr. saznati doživljava li pacijent nuspojave zbog primjene lijeka, ima li pacijent problema s otvaranjem kutijice ili spremnika, može li pacijent pročitati uputu o načinu primjene lijeka). 3. Pokušati doznati pacijentov stav o lijeku i liječenju.

Koje su moguće štetne posljedice nedovoljne ustrajnosti u primjeni terapije?

Treba znati da lijekovi ispoljavaju svoj učinak tj. svoje korisno i očekivano djelovanje, samo ako su uzeti na način kako je to propisano od strane liječnika, što znači, u propisanoj dozi, kroz dovoljno dugo (propisano) vremensko razdoblje. Ukoliko se uzimaju u manjoj dozi od propisane i kroz kraće vremensko razdoblje od propisanog, učinak lijeka je nedovoljan, ili posve izostaje, odnosno uzima li se lijek u većoj dozi od propisane ili dulje vrijeme nego je to potrebno štetne posljedice mogu biti brojne. Štetne posljedice, odnosno, nuspojave mogu se očitovati na gotovo svim organskim sustavima: pojave alergijskih reakcija, glavobolje, poremećaji probavnog sustava (žgaravica, napuhavanje, mučnina, poremećaji jetre i bubrega). Pri neadekvatnoj terapiji antibioticima, povećana je opasnost od stvaranja bakterijske rezistencije, a pri dugotrajnom i nekontroliranom uzimanju benzodiazepina (lijekova za spavanje i smirenje) javlja se opasnost od stvaranja ovisnosti.

Umjesto zaključka!

Molimo sve ljekarnike zaposlene u ljekarnama na području Grada Zagreba da se uključe u ovaj projekt savjetovanjem pacijenata o važnosti pridržavanja propisane terapije i razmjenom informacija s liječnicima. Molimo sve građane, poglavito one koji pate od kroničnih bolesti, da se pri posjetu ljekarni, odazovu ovoj vrijednoj akciji te izdvoje nekoliko minuta svog vremena i ispune anketu.