S naslovnica časopisa, novina i televizijskih reklama smiješe nam se mlade žene, koje paradoksalno postaju s godinama sve mlađe i sve manje žene.
Imaju sve manje kilograma i samim tim sve manje oblina. Modeli danas zapravo više podsjećaju na mlađahne dječake sa ženskim glavama nego na žene. Moda odavno ne predstavlja slavlje ženske ljepote. Ona njeguje trend mladog, krhkog, "uniseks" izgleda koji ne dozvoljava postojanje oblina ženskog tijela. Obline i ženstvenost postale su nešto nepoželjno, nadiđeno, nešto čega se treba stidjeti i skrivati. Moda čiji su najpobožniji sljedbenici upravo žene postaje time izvor kritike ženstvenosti. Ima li veće ironije?!
Ako bismo sudili po kriterijima modne industrije današnja bi žena trebala izgledati poput djevojčice u stadiju predpuberteta, bez grudi, struka i bokova! Globalizacijski trend njeguje kult mladosti i mršavosti kao sinonima uspješnosti i postignuća. Time je potpuno izmijenjena slika žene i ženske ljepote koja je tisućljećima postojala u kulturi i umjetnosti svih civilizacija.
Anoreksija je puno više od poremećaja hranjenja. Ona je svojevrsna personifikacija potrošačkog i globalističkog načina razmišljanja i dijagnoza cijelog našeg društva i vremena u kojem živimo koji stavlja izgled ispred zdravlja, a mršavost ispred ljepote. Stoga ne iznenađuje činjenica da je sve veći broj uglavnom mladih djevojaka zahvaćeno poremećajima prehrane kojim osim što kontroliraju svoju tjelesnu težinu nastoje kontrolirati i vlastitu okolinu i svijet u kojem žive a koji im uporno izmiče. Anoreksija je poremećaj hranjenja u kojem osoba održava tjelesnu težinu na subminimalnoj, a pri tome se koristi raznim metodama kao što su ne uzimanje i izbjegavanje hrane, povraćanje, korištenje laksativa, diuretika i prekomjerna tjelovježba.
U osnovi anoreksije je poremećeno doživljavanje vlastitog tijela pri kojem se tijelo koristi kao objekt vrednovanja same sebe po principu "što sam mršavija to sam ljepša, uspješnija i zadovoljnija". Anorektičarka nema kontrolu ni nad kojim segmentom svoga postojanja osim nad vlastitim tijelom koje doživljava kao bojno polje između sebe i svoje okoline, uglavnom roditelja. Stoga restriktivna kontrola unosa hrane i posljedično izgladnjivanje imaju za cilj ponovnu uspostavu te izgubljene kontrole.
U tome i leži paradoks jer anoreksičarka ima percepciju da se izgladnjivanjem bori za samu sebe i za kontrolu nad svojim životom dok se zapravo uništava i idući u izgladnjivanje i smrt.
Anorektičarka ima nerazriješen separacijski odnos s majkom što znači da je u psihološkom smislu još uvijek s majkom jedno i samim time bespomoćna kao malo dijete. Ima osjećaj da je svo njezino življenje kontrolirano od strane roditelja, prvenstveno majke. Izgladnjivanje je pokušaj uspostave kontrole nad vlastitim životom i doživljavanja sebe kao samostalne osobe odvojene od majke. Ona može tu kontrolu uspostaviti samo putem čvrste discipline koja ju drži gladnom jer je osjećaj kontrole i moći koji iz toga proizlazi za nju nezamjenjiv i neusporediv s bilo kojim užitkom, a samim tim i nerazumljiv zdravom razumu.
Okolina reagira zahtjevom za uzimanjem hrane na što anorektičarka reagira projektivnom identifikacijom kojom se roditelji - hrana doživljavaju kao loši, agresivni i napadački dok se gladovanje - mršavost povezuju sa simboličnom samostalnosti i neovisnosti, kako od roditelja tako i od hrane. Hranu stoga dijele na dobru - laganu, koja ne deblja i na lošu - kaloričnu i hranjivu. Loša hrana se izbjegava, ne uzima, a ako se uzme iza toga slijedi tzv. pročišćavanje tj, povraćanje, vježbanje, zlouporaba diuretika i laksativa.
Anoreksija se u 85% slučajeva javlja u dobi od 13 do 20 godina. Pacijentice su uglavnom nadprosječno inteligentne osobe s visokim sustavom vrijednosti i zahtjeva prema samima sebi. Vrlo su rigidne, nepopustljive i zahtjevne prema samima sebi, gotovo nemilosrdne. Osnovna karakteristika koja je prisutna u anorektičarki je izraženi strah od dobivanja na težini. Ona uglavnom izbjegava jesti u javnosti kao i u krugu obitelji budući da se time izlaže mogućoj kritici i osudi vlastitih patoloških obrazaca ponašanja. Težinu gube tako što drastično reduciraju unos hrane, posebno ugljikohidrata i masti. Iako riječ anoreksija znači gubitak apetita, kod ovih se djevojaka uglavnom ni ne javlja osjećaj gladi što se povezuje s euforičnim učinkom morfija čije je lučenje u mozgu pojačano. Istovremeno, one su okupirane hranom, prikupljanjem recepata i kuhanjem obilnih delicija za druge osobe koje same nikada ne jedu.
Budući da nemaju uvida da je njihovo ponašanje bolesno, a percepcija vlastitog tijela poremećena ovaj poremećaj je izuzetno teško liječiti. One naprosto sebe doživljavaju debelima, bezvrijednim i ružnim osobama i nikakvo racionalno uvjeravanje, dokazivanje, vaganje itd. ne može ih uvjeriti da su premršave. One doživljavaju svoju mršavost kao simbol vlastite vrijednosti. Stoga je jasno da će za njih takva iracionalna mršavost biti zapravo izvor gratifikacije i zadovoljstva koja je potpunosti nerazumljiva njihovoj okolini.
Izgladnjivanje kod anoreksičarke osim što je izvor ugode i samopoštovanja ima i simboličku ulogu uništenja introjeciranog objekta agresivne i neempatične majke. Agresivnost samog čina izgladnjivanja prema tom introjeciranom majčinskom objektu u konačnici može rezultirati i s autoagresivnim impulsima budući da je granica između same osobe i majčinskog objekta nejasna i fluktuirajuća. One često boluju od komorbitetne depresije, anksioznosti, obuzeto-prisilnog poremećaja, sklone su kleptomaniji i suicidalnom ponašanju.
Gladovanje i prejedanje imaju za cilj reducirati nagomilanu anksioznost i depresiju, riješiti konfliktan odnos s roditeljskim figurama, osobito majkom kao personalizacijom osobe koja hrani. U adolescentnoj dobi anoreksija se javlja kao odgovor na zahtjeve okoline za zrelijim, odgovornijim i odraslijim ponašanjem. U tom smislu anoreksija je svojevrstan bunt protiv zrelosti i pokušaj djevojke da sebe zadrži u stadiju djevojčice u psihoseksualnom smislu. Seksualne potrebe su im smanjene budući da su psihoseksualno nerazvijene.
Anorektičarka je nespremna prihvatiti zrele obrasce ponašanja u socijalnom i seksualnom smislu, istodobno je vrlo ovisna i nesigurna. Stoga nastoji putem kontrole tjelesne težine i izgladnjivanja postići izgubljeni osjećaj kontrole i sigurnosti u vlastitom životu koji joj kronično nedostaje. Najraniji simptom anoreksije je amenoreja koja nema ginekološki tj. hormonski objašnjivu etiologiju. Obično privuku pažnju okoline kad njihov poremećaj postane vidljiv tj. kad im težina padne značajno ispod standardne.
Tada već imaju metabolički poremećaj, hipotermiju, poremećaj EKG-a uslijed hipokalemije, opadanje kose i oštećenje zubne cakline želučanom kiselinom. Prognoza je bolesti deprimirajuća pogotovo ako uzmemo u obzir da su bolesnice mlade djevojke na pragu života -1/3 se izliječi, 1/3 ostaje doživotno anorektično, a 1/3 umre od posljedica izgladnjivanja.