Povezanost tjelesnog i mentalnog zdravlja

Što je zdravlje i kako ga definirati? Što zapravo znači biti zdrav? Često na ovo pitanje ljudi prvo pomisle na tjelesno zdravlje, različite preglede, medicinske zahvate i lijekove za liječenje tjelesnih stanja i tegoba. I zaista, za zdravlje je potrebno zdravo tijelo, no što je s umom/duhom?

Sljedeći primjeri su česti i pokazuju kako zdravlje obuhvaća puno više od samog tjelesnog zdravlja:

Osoba A može biti tjelesno u potpunosti zdrava, no može imati psihičke tegobe, narušene socijalne odnose, imati sniženo raspoloženje, osjećaj umora i besmisla.

S druge strane osoba B, koja je onkološki bolesnik i ima različite tjelesne tegobe, može biti psihički zdrava i funkcionirati u društvu.

Zdravlje definiramo kao stanje psihičkog, fizičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo kao puku odsutnost bolesti ili slabosti. (WHO, 2014.)

Iz primjera proizlazi kako zdravlje ne čini samo zdravo tijelo, već i zdrav duh u tom tijelu! Dapače, prema Svjetskom izvješću bolesti i poremećaja (Mathers i Loncar, 2006.), 72% bolesti i poremećaja odnosi se na tjelesna stanja, dok se 28% odnosi na mentalne poremećaje, među kojima dominiraju depresivni i bipolarni poremećaj, shizofrenija, zloupotreba opojnih sredstava i različite demencije. Prije navedeni autori ističu kako je teško razlučiti granicu u tim brojkama, zbog toga što različita zdravstvena tjelesna stanja često prate mentalni poremećaji, a i obrnuto vrijedi isto.

Tijelo i um često djeluju zajedno, tako da se može pretpostaviti kako nezdravi um može dovesti do nezdravog tijela i obrnuto. Prince i suradnici (2007.) navode tri moguća mehanizma na koji način su tjelesna zdravstvena stanja i mentalni poremećaji međusobno povezani:

Mentalni poremećaji mogu predstavljati rizik za nastanak različitih zdravstvenih stanja (npr. depresivni poremećaj ima negativan fiziološki učinak povećanog lučenja kortizola, što posljedično vodi do upalnih procesa u tijelu; depresivni poremećaj isto tako je često povezan s rizičnim ponašanjima, kao što su pušenje, loša prehrana, neredovit san i manjak fizičke tjelovježbe, a sve su to rizični faktori za nastanak kroničnih bolesti).
Razna tjelesna stanja mogu predstavljati rizik za nastanak različitih mentalnih poremećaja (npr. traumatska dijagnoza i liječenje teške bolesti može dovesti do pojave depresivnog poremećaja i/ili anksioznog poremećaja).
Mentalni poremećaji sami po sebi mogu otežati liječenje različitih tjelesnih zdravstvenih stanja i pogoršati ishode liječenja (npr. različite vrste demencija kod bolesnika mogu otežati pridržavanje tretmana liječenja, režima prehrane i usvajanje novih navika važnih za liječenje).