U području rekreacije i sporta ta dva pojma označavaju načine na koji tijelo dobiva energiju za pokretanje u različitim tjelesnim aktivnostima. Budući da je u nekim aktivnostima prevladavajući način dobivanja energije anaeroban, a drugi aeroban, tako su i određene tjelesne aktivnosti dobile pridjev aerobne i anaerobne.
U ovoj vrsti aktivnosti energija za pokretanje mišića dobiva se u biokemijskim reakcijama u kojima se tvari iz hrane razgrađuju uz pomoć kisika. Prema tome, aerobna aktivnost odnosi se na prisutnost kisika. Takve vježbe su vremenski dugotrajnije, ali nižeg intenziteta. Hodanje, trčanje, biciklizam, plivanje, planinarenje i ostale aktivnosti su aerobne aktivnosti. Aerobne aktivnosti su preporučljive za očuvanje zdravlja jer njihovom primjenom osposobljavate tijelo da dostavi što više kisika stanicama.te da ga one što bolje iskoriste. Na taj način jačate srce, krvne žile i pluća.
Mišićne i druge stanice ponekad mogu stvoriti energiju iz hranjivih tvari, a da im u biokemijskim reakcijama nije potreban kisik. Otuda i naziv anaerobno. To se događa kad je tijelu potrebna energija odmah i sada, bez mogućnosti da se tijelo postepeno prilagodi na veći napor i da mu se dostave veće količine kisika. Osim energije, u tom procesu, nastaje i mliječna kiselina koja se odvodi iz mišića. Mliječna kiselina je jedan od ključnih faktora koji određuje koliko će anaerobna aktivnost moći trajati. Dok stvaranje mliječne kiseline premaši mogućnost njezinog odvođenja ona se počinje gomilati u mišićima i "zakiseljavati" okoliš mišićnih stanica te zbog tih uvjeta biokemijski procesi u mišićima obično ne mogu više na učinkovit način stvarati energiju. Zbog toga postepeno smanjujemo aktivnost i prekidamo. Nakon određenog vremena odmora ponovno možemo početi. Odlike anaerobnih aktivnosti su da su visokog intenziteta i kratkog trajanja (minute) te su između vježbi ili aktivnosti potrebni kratki odmori. Anaerobnim tjelesnim aktivnostima smatraju se tenis, squash, veslanje, brza trčanja do 1 500 m, kraća i brža trčanja u sportovima kao što su nogomet, rukomet... Treba napomenuti da nijedna tjelesna aktivnost nije isključivo aerobna ili anaerobna. Ovisno o intenzitetu dominira jedan ili drugi način dobivanja energije. Primjerice planinarenje se smatra aerobnom aktivnošću dok se hoda polako i dugo, ali kada se treba uhvatiti za kakvu žicu učvršćenu u stijeni i penjati, tada se pretvara u anaerobnu aktivnost. Utrka na 400 metara profesionalnom atletičaru je anaerobna aktivnost, a nekome tko lagano trči aerobna.
Za rekreaciju i zdravlje trebalo bi početi s aerobnim aktivnostima, a tek kasnije, kada ojačaju krvožilni sustav i pluća, može se početi s anaerobnim aktivnostima. Klasičan primjer bavljenja rekreacijom na krivi način, je nogometaš rekreativac koji jednom tjedno igra nogomet sat vremena, gdje u igri dominiraju anaerobna trčanja. Ako ima sreće i ne doživi srčani udar, zbog nakupljene mliječne kiseline sijedeći dan mora uzeti analgetik da bi mogao ustati iz kreveta. Savjet gospodinu iz priče bi bio: Ispravan redoslijed bi predstavljalo hodanje po sat vremena 3 puta tjedno kroz 1 mjesec, nakon toga lagano trčanje 3 puta tjedno, također mjesec dana, nakon čega se uključe i malo brži intervali od 10-15 sekundi trčanja. Nakon toga jedini problem je što je vjerojatno u predobroj formi za ostatak ekipe na utakmici.