Moja sestra je dobila psihozu. Već 3 dana priča i ne zaustavlja se. Ne može izdržati ni minutu da šuti...glumi neke likove, razgovara s njima. Mamu zove Gordana, mene Marija. Svima tvrdi da će istina izaći na vidjelo. Ja je pitam koja je to istina i svaki put kad je pitam ona kaže drugi odgovor (i to da veza nema veze s vezom!) Trenutno je u bolnici u jednoj groznoj prostoriji s nekim ludim babama koje psuju i deru se na nju. Prozor ima rešetke tako da je to gore od ludnice! Ja tamo ne bih izdržala ni jedan dan. Meni je to sramota! Ona je u invalidskim kolicima i ne može ni do wc-a jer je uzak tako da kolica ne mogu proći. Ručak je još grozniji, skoro svaki dan neki odurni grah..bojim se da će tamo još više poludjeti. Šopaju je ljekovima tako da mi se zasuze oči kada je vidim, izgleda kao da je na drogama. Postala je psihotična u ta zadnja tri dana, prije toga je bila normalna osoba, inteligentna, ma sve za pet..ali u tih par dana joj je umrla baka koju je obožavala, simpatija ima drugu curu i još par toga, tako da je ona počela nabrajati sva ta imena od poznanika i tako nas u kući nazivati. U nekim me trenucima moli da glumim jednu osobu, ja ne znam kako da se postavim! Da li da glumim ono što ona traži, da li je to bolje ili ću je onda još više izluditi?

Prema opisu iz vašeg pisma, radi se o stanju akutne psihoze. Terapijski je vrlo bitno da osoba prima adekvatnu terapiju, od lijekova su temelj za liječenje antipsihotici koji mogu u početku liječenja imati i određene nuspojave, ali ne treba smetnuti s uma, da lijek uz nuspojave koje su ponekad neugodne, postupno uklanja i temeljne, psihotične simptome. Terapijski rezultat se kod nekih osoba postiže za nekoliko dana, a kod nekih je potreban i duži period za stabilizaciju psihičkog stanja. Ono što vi možete učiniti je da kada obilazite sestru i razgovarate s njom, da joj naglasite koliko je u ovoj životnoj fazi bitno redovito uzimanje lijekova i da tada svi zajedno možete očekivati poboljšanje njezinog stanja. Razumijem da je i vama teško, radi se o vašoj sestri, ali rekao bi da je ipak prvi i najvažniji cilj postignut, a to je početak adekvatne terapije. Liječenje se odvija u bolničkim uvjetima, što je u konkretnom slučaju jedino moguće rješenje, jer u ambulantnim uvjetima ne bi bio moguć adekvatan tijek liječenja.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar