Od kada znam za sebe introvert sam. Više volim povučenost nego svijet i još danas sa svojih 18 godina imam svoj svijet mašte koji nije prerastao u halucinacije. Imam nekoliko prijatelja sa kojima mogu nekako pričati, a s drugim osobama ne volim pričati, štoviše mrzim pričati s njima. Počeo sam ispoljavati negativne osjećaje prema cijeloj svojoj okolini (porodica, pa čak i prema prijateljima) u vidu mržnje.Često imam suicidne misli, a jednom sam i probao suicid (kako vidite nije uspio). Obožavam djecu (ne u pedofilnom smislu) i samo prema njima osjećam pozitivne emocije (sreća, ljubav, radost itd.) U posljednje vrijeme sam doživio nekoliko slušnih halucinacija i sve više imam neki strah od gonjenja (moj psiholog kaže da nisam shizofreničan). Da li mi možete dati neki savjet kako da makar malo zavolim ljude?

S obzirom da vrlo jasno opisujete svoje smetnje iz kojih je vidljivo da vam je zaista teško, razumijem kako nije jednostavno naći izlaz iz problema. S obzirom na konkretne simptome koje ste naveli, mislim kako je JEDINI pravi put razrješenja vaših smetnji javljanje stručnoj osobi, a to je u konkretnom slučaju psihijatar. Mislim da razgovor koji obavite i terapija koju psihijatar preporuči može bitno promijeniti tok vašeg mladog života u smislu razrješenja simptoma i povećanja pozitivnih emocija, za koje navodite da postoje samo prema djeci. Život valjda svakog čovjeka sastoji se od uspona i padova, kod vas se radi o problemu koji je rješiv i stoga bi bilo šteta čekati, kada provjerena rješenja postoje, zar ne!

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar