Imam 22 godine i živim na jednom kvarnerskom otoku. Studiram ekonomiju u Rijeci i radim sezonski za svoje roditelje. Imamo malu privatnu firmu itd. Prije 3 mjeseca sam imao napadaj panike u autobusu i 2 dana se nisam mogao nikako smiriti. U Rijeci sam zatražio psihijatrijsku pomoć i dijagnosticiran mi je anksiozni poremećaj s paničnim atakama straha. Odonda sam na terapiji alprazolamom od 1 mg i tianeptinom, oba triput dnevno. Odlazim i jednom tjedno na razgovor sa psihijatricom. Iako imam potpuno povjerenje u nju, sve me više strah, napadaji su sve češći i jači i više ne mogu funkcionirati u svakodnevnom životu. Roditelji su mi velika potpora, ali me više ni oni ne mogu smiriti. Cijelo vrijeme trnem od straha, apetit mi je sve slabiji, ne mogu se više baviti sportom i ne mogu se koncentrirati na učenje, a to mi je vrlo bitno jer već imam jedan propali faks iza sebe. Odlasci u Rijeku su mi postali iznimno teški, moram ići u pratnji nekoga i cijeli dan dobivam napade po gradu. Psihijatrica mi govori da se moram prisiliti učiti, da će sve biti bolje nakon što dam par ispita jer mi je to navodno najveći izvor stresa. Je li moguće da je to istina pošto mi je svaki dan sve gore? Je li ova terapija ispravna, treba li je možda pojačati? Zanima me i do kada će ovo trajati, hoću li ikada biti bolje? Hoće li makar uskoro krenuti na bolje? Ispitni rokovi me sve više pritišću i bliži se sezona kad ja radim po cijele dane, u interakciji s ljudima, a to mi je sad uvelike onemogućeno. Inače sviram u bendu, vrlo sam društvene naravi, imam mnogo prijatelja i poznanika od kojih samo najbliži znaju da nešto nije u redu sa mnom. Ne bih htio da se pročuje da sam lud, još uvijek uspješno skrivam svoju nervozu. Napravio sam i brojne pretrage na kojima je ustanovljeno da sam potpuno zdrav, ali se ja i dalje jako bojim smrti. I sad vam ovo jedva pišem. Pokušavam se čim više educirati o ovom poremećaju pošto me više sviranje, čitanje, razgovori ili fizička aktivnost ne smiruju. Mogu li si sam još nekako pomoći, čajevima za smirenje, meditacijom ili nečim trećim? Nadam se Vašem iskrenom i hitnom odgovoru jer mi je dosta uvjeravanja sa svih strana da će biti bolje, a ja tonem iz dana u dan sve dublje.

Smetnje koje navodite ulaze u kategoriju anksioznog poremećaja - ima dosta elemenata za panični (anksiozni) poremećaj. Liječenje uključuje lijekove (gdje spadaju lijekovi koje ste spomenuli), ali i psihoterapijske metode. Među tim metodama, za tretman anksioznih stanja dosta se primjenjuje kognitivno-bihevioralna psihoterapija kao i vježbe relaksacije, kojih ima dosta, a među njima autogeni trening zauzima bitno mjesto. Savjetujem nastavak uzimanja lijeka kao i provođenje neke od navedenih psihoterapijskih metoda liječenja. Psihoterapija se provodi individualno ili u grupi. Razgovor kod psihijatra, može pomoći u određivanju terapijskog pristupa koji kod Vas osobno treba rezultirati poboljšanjem psihičkog stanja. Vezano uz izbor lijekova, moguće je da vam u dogovoru s psihijatrom, bude propisan lijek iz skupine SIPPS -selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, generička imena lijekova su fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin, citalopram i escitalopram (ima više tvorničkih imena za ove lijekove), koji se uspješno primjenjuju u liječenju ovog poremećaja. Pravilo je da ukoliko lijek kroz određeni period ne pokaže djelotvornost, da se poveća doza, a ako ni tada nema efekta obično se promijeni s drugim lijekom.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar