Sa svojih 16,17 godina počela sam tražiti smisao života. Čak sam bila spremna i oduzeti sebi život zbog niza razočaranja koje sam doživjela od sebi bliskih osoba. U svojoj 19. godini počela sam čitati Bibliju, te sam nedugo nakon toga došla u kontakt i zajedništvo u jednoj protestantskoj, karizmatskoj zajednici gdje sam se osjećala prihvaćeno i moj život je napokon dobio smisao u zajedništvu sa Bogom i ljudima. Nakon 4 godina upoznala sam muškarca 14 godina starijeg od sebe za kojega su me upozoravali u zajednici da je izrazito buntovna osoba (imao je problema s drogom zbog čega je bio i u zatvoru). U meni su se počeli javljati podvojeni osjećaji: smatrala sam da ljudi iz vodstva moje crkve imaju bolji uvid od mene u situaciju, dok sam s druge strane gajila osjećaje prema tom čovjeku. Od tada je prošlo gotovo 9 godina, a zbog svega navedenog, napustila sam zajednicu, ali nisam niti u vezi sa tim muškarcem zbog straha od Boga i da ne pogriješim. Sve me to ubija iznutra, nemam volje ni za šta, već godinama ne radim. Sada imam 32 godine i još sam uvijek ovisna o roditeljima. U sebi osjećam veliku ljutnju, bijes i gorčinu koju ne mogu definirati. Do sada nisam potražila psihijatrijsku pomoć, iako sam o tome razmišljala. U međuvremenu, prije 3 godine, moja mlađa sestra u dobi nepune 24 godine počinila je smoubojstvo preda mnom, za što krivim sebe, jer da nisam bila zaokupljena sama sobom mogla bih joj pružiti adekvatnu pomoć i potporu. Uglavnom, raspadam se...ponekad imam poriv da učinim isto što i ona, da kaznim sebe. Ne vidim više niti nadu niti budućnost. Osjećam se kao da sam potpuno sama sa svojim problemima koje nemam s kime podijeliti. Imam želju biti sa tim muškarcem, ali ujedno osjećam strah i strepnju...jednostavno ne znam šta da radim.

Navodite veliku količinu negativnih emocija koja vjerojatno blokira vaš proces rasta i sazrijevanja. Nije vam lako, ali sama pretpostavka da kritički opservirate svoje stanje, znači da ste na putu koji se zove život, uspjeli izići iz narcisoidne pozicije i uspjeti shvatiti da je život i kada je težak i okrutan, u suštini vrijedan življenja. Čini mi se da vas je gomila negativnih emocija oko vas i zatim u vama na neki način uplašila, ali isto tako mi se čini da kod vas postoji zdravi dio ličnosti koji može biti pokretač promjena koje ipak želite. Promjene su isto tako proces, bitno je da postoji volja - sam sadržaj vašeg maila doživljavam kao odraz volje za promjenom. Mislim kako bi bilo dobro da se javite psihijatru ili psihologu, jer rad na vlastitim emocijama je dugoročno isplativa investicija. Ne dajte da vas uspori vanjska teška situacija, dajte šansu zdravom dijelu ličnosti koji ja kao objektivni promatrač vidim.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar