Moje pitanje glasi da li trebam stručnu pomoć, da li sam psihički bolesna? Imam poremećaj da sve mora u kući biti čisto, ne ništa pretjerano, ali ne podnosim da nitko ništa napravi na svoj način jer ja odmah sve ponovno napravim. Izaći ujutro iz kuće, ako nisam napravila sve poslove, nije mi drago. Sve unaprijed planiram, ponekad to sebi ponavljam prije spavanja. Imam poremećaj u prehrani. Imam faze prejedanja pa grižnje savjesti nakon toga . Ja sam sretna dok god cijeli dan ništa ne jedem, dok skakučem hiperaktivno i obavljam svoje poslove i onda nešto pojedem navečer... ako pojedem nešto kada nisam odredila onda smatram da sam pogriješila i da sutra treba iz početka početi paziti, a budući da sam "zabrljala" taj dan, nastavljam se prežderavati... onda osjećaj tuge... pa depre... bez povraćanja!! U prošlosti sam imala problema s mamom koja me po mom mišljenju psihički zlostavljala, iako će tata i sestra s kojima danas živim reći da su to bile samo svađe. Bježala sam od kuće. Ponekad se pitam ako mi je mama bolesna (jer pati od depresije, ako joj nešto nije po volji odmah pije puste tablete, zvala me da će se ubiti jer sam ja velika pa ja to razumijemm, a teta je cijeli život na psihijatriji bila) jesam li i ja luda? Malo sam opsjednuta kontrolom i prehranom i imala sam nekoliko ispada u proslosti. Živim u Splitu, nemam 200 kn za sat kod privatnika, ali znam da bih voljela popričati s nekim o svemu, ali što je najgore, tada mi bude još lošije, a puno je bolje kad to sve sakrijem u sebi i glumim da nije istina!

U prvom dijelu vašeg mail-a navodite dosta opsesivnih elemenata u okviru crta osobnosti, zatim navodite smetnje s prehranom i da povremeno imate naglašene depresivne smetnje, no krenuo bih od opsesija. Što su opsesije? Opsesije su nametajuće i neželjene ideje što se opetovano ponavljaju. Na opsesije se često nadovezuju prisilne misli, koje se nameću mimo volje, često kao besmisleni sadržaji koji se ponavljaju i iscrpljujući su. Prisilne radnje (kompulzije) su neodoljivi porivi i impulsi da se učini nešto kako bi se smanjila ili neutralizirala tjeskoba koju stvaraju prisilne misli i ideje. Te aktivnosti se izvode na ritualan način. Najčešće opsesivne teme su agresivnost (ideja o ozljeđivanju neke osobe, izazivanje velike nesreće i sl.), zaraza sa mikroorganizmima ili prljavštinom, što dovodi do straha od bolesti; religija (bogohulne pomisli); red i sklad (učiniti neki nered); sumnja (nesigurnost je li se nešto zaista dogodilo). Potrebno je istaknuti da se kod dosta osoba u općoj populaciji često mogu sresti prisilne misli ili radnje kao pojedinačni simptomi. Neki su ljudi vrlo pedantni, točni, čisti i uredni, sve vrlo pažljivo i precizno organiziraju, i od drugih traže da budu takvi. U većine ljudi takve crte ne postaju ekscesivne, dok se u određenog broja njih razvijaju i pojačavaju sve do točke kada počinju uzrokovati naglašene smetnje u funkcioniranju. U takvim slučajevima kažemo da netko pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Većina ovakvih osoba taji svoje opsesije i rituale pred drugima i ne javljaju se liječniku sve dok simptomi ne postanu jako uznemirujući i onesposobljavajući. Ukoliko vam smetnje predstavljaju značajno opterećenje (čini mi se da je tako), savjetujem da se javite na Psihijatrijsku kliniku KB Split, s uputnicom za psihijatrijski pregled. Na klinici rade psihijatri koji imaju iskustva u liječenju ovakvih smetnji i mogu Vam pomoći u razrješenju problema.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar