7 godina išla sam privatno na psihoanalizu kod doktorice 2 x tjedno individualno. Bordeline struktura sa psihotičnim elementima i prisilnim mislima. Jako sam se trudila i radila na sebi. Ne moram vam ni reći koliko mi je bilo teško iz ničega stati u nešto. Tada nisam imala ništa, nisam niti radila niti imala ijednu emotivnu osobu uz sebe. Nisam osjećala ljubav, niti emocije. Za to vrijeme sam koristila samo benzodijazepin po potrebi. Nakon 3 g prešla sam u grupnu terapiju. Ponovno sam prolazila teške muke. Tako je to s psihoanalizom: gore, pa zaroniš, pa dolje. Uglavnom, u to vrijeme sam odbijala svaki lijek jer sam ih se bojala piti. Jedvo sam se naučila na benzodijazepin. Drugi jači lijek je bila moja doktorica, koliko god vam smiješno to zvučalo. Tako je vrijeme prolazilo i ja sam postajala sve bolje. Psihotični elementi su nestali, prisilne misli također, sve dok prošlog ljeta (2006.g) doktorica nije zbog svoje bolesti pala u duboku komu u kojoj je bila nekoliko mjeseci i umrla ove godine u 2. mjesecu, a sprovod joj je bio na moj rođendan. Na moru sam saznala da je u komi. Dobila sam psihotične elemente i prisilne misli. Sanjala sam je 7 dana za redom da imamo terapije i da mi daje savjete kako nikada neću biti u psihozi. No, ja nisam pila ništa drugo osim benzodijazepina koji mi je postao preblag. Uglavnom, priča se nastavlja tako da sam pronašla njezinog psihoanalitičara kojeg je znala spominjati. Grupa je nastavila od 9. mjeseca kod njega, ali pod drugim uvjetima. On je muško-ona žensko. Ona je 2 xt jedno, on 1 x tjedno. Međusobno se ne smijemo čuti niti vidjeti. Grozno mi je bilo jer sam tek tada shvatila da sam se za nju jako vezala i tek su mi tada sjedale neke njezine riječi koje mi je rekla u 5/06 da sam tek sada dobro i počela raditi na sebi, ali da slijedi separacija. Eto, ona ju je napravila svojim odlaskom. Ja uglavnom nisam bila dobro. Najgora u grupi po tom pitanju. Svi su normalno podnijeli prelazak, a ja ne. I dandanas je stanje ovakvo... Prestala sam plakati za njom, ali me uhvati jeza. Pijem benzodijazepin još uvijek koji više i ne pomaže. Poslali su me doktorici za lijekove i dali mi Leponex - djelovao je užasno na mene, prejak, četvrtina od 0,25. Promijenila mi je na flufenazin 1 mg, pola - opet nuspojave sa nogama i titranjem. Ne mogu raditi takva. Sada sam trenutno izluđena lijekovima. Da li mi može netko konkretno objasniti, postoji li nešto malo jače od benzodijazepina, a da nema takve nuspojave i točno napisati kako idu ti lijekovi po jačini? Naručila sam se doktorici za lijekove da mi opet promijeni sa flufenazina na nešto blaže. I još samo pitanje, da li štetim sebi što ih tako isprobavam? Pila sam Leponex par dana, pa prestala na nekoliko dana. Pa flufenazin u dva navrata po par dana, sada sam ga opet prestala dok ne odem doktorici?

Vidim da vam je teško i da je smrt doktorice potaknula kod vas proces žalovanja. Mislim da je to proces koji se ne može ubrzati, dobro je i pozitivno da ste prihvatili drugog terapeuta jer to je nešto što je bilo prijeko potrebno i sada naravno traje proces adaptacije. Što se tiče lijekova, naveli ste 2 lijeka iz skupine antipsihotika (Leponex i flufenazin), koji se dosta primjenjuju u kliničkoj praksi kao i lijek iz skupine sedativa-anksiolitika (benzodijazepin) koji se često primjenjuje u kombinaciji s antidepresivima i antipsihoticima. Pravilo je da ukoliko lijek nakon nekog vremena ne pokaže odgovarajući učinak bude razmotrena promjena doze, dodavanje drugog lijeka i jasno, u slučaju nedjelotvornosti i jakih nuspojava - promjena lijeka. Ne treba gubiti nadu s obzirom da lijekovi još uvijek nisu postigli puni učinak. Bitno je da budete strpljivi, na tržištu ima zaista dosta lijekova koji se koriste za liječenje smetnji koje ste naveli. Sada treba u dogovoru s doktoricom koja vam određuje lijekove vidjeti nove terapijske mogućnosti, vezano uz lijekove.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar