Poštovani, prije 4 godine počeo sam bolovati od depresije-anksioznog stanja. Prvo se manifestiralo psihosomatskim simptomima te to nisam prepoznao. Od početka liječenja uzimao sam fluvoksamin, fluoksetin, te na kraju po preporuci psihijatra Deprozel koji uzimam vec 3 godine, te uz njega 2 x 2mg diazepama i Praxiten za spavanje. Unatoč psihoterapiji i uzimanju Deprozela ne osjećam da sam puno bolje - izmjenjuju se periodi depresivnosti i anksioznosti s "relativno" dobrim razdobljima. Po Vašem mišljenju - da li bi trebao mjenjati AD? Što je sa tako dugotrajnim uzimanjem anksiolitika? Da li ovo znači da imam neku vrstu kronične depresije? Općenito govoreći, bojim se što će biti sa mnom, jer želim normalno živjeti i raditi, ali jednostavno kao da mi je teško živjeti i sve mi je napor.

Iz vašeg maila nemam dovoljno elemenata za postavljanje ispravne dijagnoze, ali ono što mogu savjetovati je da je u ovakvim situacijama bitan kontinuitet vođenja brige o sebi, što uključuje i psihijatrijsko-psihoterapijsko praćenje. S obzirom da su usponi i padovi sastavni dio ne samo svake psihoterapije nego i životnih razdoblja kod ljudi, čini mi se da se vama sadašnje stanje čini pretjerano "crnim" iako ste naveli kako se periodi depresivnosti i anksioznosti izmjenjuju s "relativno" dobrim razdobljima. Prema tome, ako postoje ta dobra razdoblja, vrijedi pokušati u dogovoru sa stručnom osobom, ulagati energiju u povećanje njihovog trajanja, a manje na pesimističke sudove. Jedan od preduvjeta jest postavljanje realnih ciljeva, koji su u skladu s mogućnostima, na taj način smanjujemo rizik od razočaranja.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar