Liječim se od ovisnosti o tabletama od sredine 8. mjeseca kada sam zbog apstinencije završila u kriznom centru. Tada mi je predloženo bolničko liječenje koje sam odbila, ali od toga dana držim se propisane terapije koja je bila 3 tianeptina dnevno, 30mg diazepama i 20mg zolpidema koji sam ponekad mijenjala zaleplonom jer sam se svakih dva tjedna navikla na zolpidem. Prije mjesec dana promjenila sam doktora jer sa psihijatrom kod kojeg sam bila nisam uspjevala nikako naći neki normalan termin koji bi mi odgovarao jer sam počela raditi i vratila sam se toliko u normalu da sam i za faks uspjevala učiti te je s promijenom doktora uslijedila i promijena terapije. Sada pijem 1mg alprazolama navečer i 20mg paroksetima ujutro. Kako sam počela s novom terapijom tako mi se stanje pogoršalo. Visoka sam 172 cm i imam samo 45 kg, jedem na silu i to jedva, ruke mi se tresu toliko da ne mogu pisati, ne mogu se koncentrirati ni na šta, vid mi je nekako čudan, ne mogu spavati po tjedan dana pa tri dana uspijem odspavati kad me umor svlada po 5 sati u komadu maksimalno. Užasno sam umorna i slaba, ne mogu sama iz kuće, hvata me nekakva panika, vrti mi se i sva se preznojim. Imam poteškoće u govoru, plete mi se jezik i moram jako polako pričati da bih uspjela izgovoriti ono što želim. Ne radim više, ne učim za faks, pokušavam čitati, ali ništa ne ostaje u glavi. Bliže se rokovi tako da me sada hvata panika i oko toga. Ne idem više doktoru kod kojeg sam bila jer smo se posvađali i raskinuli terapiju. Sada me doktorica opće prakse uputila psihologu tako da čekam termin, a za to vrijeme jednostavno ne znam što da radim sama sa sobom i kako da si pomognem. Najradije bi prestala piti paroksetin iako mi je doktorica savjetovala da to ne činim jer će mi biti bolje, a ja mislim da mi je u ovih mjesec dana koliko ga pijem već trebalo biti bolje. Ne želim se vraćati na staru terapiju jer sam se napokon riješila diazepama koji su me i doveli do ovisnosti, a nakon proživljene tri krize ne znam imam li više snage to izdržati. Smeta me što ne mogu izlaziti van i družiti se s ljudima, što ne mogu raditi i učiti, što ne funkcioniram uopće. Sve motivacije i hobije sam u tih mjesec dana izgubila. Nikada nisam bila depresivna nego živčana i nervozna, zato sam i počela piti tablete. Prije njih sam uzimala ex i speed, a kada nisam mogla doći do tableta onda sam puno pila. Ne drogiram se više, ne pijem, ne uzimam raznorazne tablete, a nema nikakvog poboljšanja samo se osjećam užasno loše. Da li mi terapija ne odgovara? Uz ovu prvu sam stvarno odlično funkcionirala. Da li bi mi bilo bolje da ove sad tablete na svoju ruku prestanem piti ili se to stvarno ipak ne smije činiti? Ili da samo čekam taj sljedeći termin i opet novog doktora?

Mislim da vam zaista nije lako i da je dobro da ste se javiti putem maila. Vidljivo je kako vaše smetnje ozbiljno ometaju svakodnevno funkcioniranje što je nedvojben kriterij da trebate stručnu pomoć, konkretno pomoć liječnika-psihijatra. U odnosu pacijent-psihijatar, često se ponavljaju situacije iz nekog ranijeg odnosa (s bitnim osobama u razvoju), tako da nije rijetko da pacijent izrazi ljutnju i neslaganje s psihijatrom, nekada ode iz terapije, često se vrati kod istog psihijatra, no ukoliko se odnos obnovi to često može samo pojačati psihoterapijski savez, koji psihijatar i pacijent na određeni način sklapaju. Ne bi trebalo mistificirati taj odnos, nesporazumi su sastavni dio međuljudskih odnosa pa ih onda negdje treba otvoriti i razriješiti na nekoj zrelijoj razini (uz međusobno uvažavanje, kao temelj zrelog odnosa). S obzirom na intenzitet psihičkih smetnji, a spomenuli ste i smetnje ("vid mi je nekako čudan") koje bi mogle biti nuspojava lijekova, savjetujem prekinuti krug patnje tako da potražite stručnu pomoć kako bi se odredila prava terapija, kako lijekova tako i psihoterapija. Ukoliko se kod određenog psihijatra čeka termin koji je dalek, a smetnje su jake, savjetujem da se javite u hitnu. U gradu Zagrebu, postoje hitne psihijatrijske ambulante unutar bolnica /KBC Zagreb - Rebro, PB Vrapče, PB Jankomir, KB Sestre Milosrdnice, KB Dubrava/ čije radno vrijeme je od 0-24h. Administrativno, grad je podijeljen po zonama, tako da pojedini dijelovi grada (općine) potpadaju pod točno određene hitne službe.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar