U šestom mjesecu ove godine bit će jedanaesta godina otkad sam prvi put namjerno povratila. Točno se sjećam datuma, a i povoda - htjela sam biti mršava. Ideju sam dobila iz popularnog časopisa Teena (ili OK-a). I eto, takvo ponašanje traje i dan danas. Ponekad povratim par puta dnevno, a ponekad dva ili tri dana ništa. Nikad ovo nisam nikome rekla, a čudi me da, s obzirom na ožiljke na ruci, to nitko nije primijetio ili pretpostavio. Dolaskom u Zagreb na studij, počela sam intenzivnije piti i par puta tjedno sam zaista u vrlo pijanom stanju. Tada sam saznala za Atkinsonovu dijetu i potpuno izbacila ugljikohidrate iz prehrane. Smršavila sam, samo jednom tjedno sam izazivala povraćanje, i to nedjeljom kad bi se najela puno kruha, krumpira i kolača. Nedugo nakon novootkrivene dijete javila mi se i anksioznost, zbog čega sam pila alprazolam od 0,25 miligrama 3 puta dnevno. Diplomirala sam i vratila se kući, ali nisam pronašla posao. I dalje povraćam, i dalje izbjegavam ugljikohidrate i dalje pijem - ukratko, ubijam se. Često mi se ujutro tresu ruke, trnci mi preplave listove i imam osjećaj da neću moći ustati ni hodati. Taj osjećaj se javi puno intenzivnije kad sam van kuće, kao i kad sam dan prije nešto pila. Čak mi se čini da to stanje i izaziva konzumacija alkohola. Krvna slika mi je u redu, izuzev nešto nižih trombocita unazad godinu dana. Budući da sam "zatočena" na otoku, Internet je moja jedina nada za stupanje u kontakt, zato Vas molim da mi pomognete. Iskreno me zaima što budi sve one nabrojene simptome; bulimija, alkohol, anksioznost, ili je pak anksioznost produkt svega nabrojenog. Znam da sam za sve sama kriva.

S obzirom na polimorfne smetnje koje ste naveli, od anksioznih, depresivnih do smetnji s prekomjernom konzumacijom alkohola i smetnji iz kruga poremećaja hranjenja, pretpostavljam da vam je teško te da i ovo pismo znači da si želite na pravi način pomoći. Poremećaji hranjenja, koje spominjete, su psihološki poremećaji koji se očituju upadljivim odstupanjima u ponašanju vezanom za uzimanje hrane i poremećenom slikom vlastitog tijela. Da bi se postavila dijagnoza poremećaja hranjenja nužna je prisutnost dugotrajnijeg i izraženog poremećaja u obrascima hranjenja. Bulimia nervosa je poremećaj hranjenja što ga karakterizira cikličko izmjenjivanje epizoda prekomjernog uzimanja hrane s dramatičnim aktivnostima čišćenja i oslobađanja od konzumirane hrane. Uzroci poremećaja još uvijek nisu jedinstveno prihvaćeni, postoji niz različitih bioloških i psihosocijalnih čimbenika, psihoanalitičke teorije tako spominju smetnje u obiteljskim interakcijama u periodu ranog rasta i razvoja. Ono što je vidljivo iz vašeg maila je da imate jak poriv za samokažnjavanjem tako da mi se čini da pojam "otok" ima i simbolično značenje u vašem slučaju, a ne samo na konkretnoj razini. Želim reći, da bi bilo dobro prihvatiti proces promjena, u kojem bi se otok vlastite destrukcije pokušao zamijeniti s "kopnom", što je puno širi pojam i gdje onda i vaše pozitivne osobine koje definitivno postoje (spomenuli ste među ostalim i završen studij, za što ste, pretpostavljam, uložili puno truda i vlastitog potencijala) mogu doći do izražaja. Ne treba zaboraviti da uz patologiju postoji i zdravi dio, tzv. pozitivni potencijal, tako da proces oslobađanja iz "zatočeništva psihičkih smetnji" ide ne samo kroz liječenje patologije nego i kroz rad na rastu potencijala. Nedostatak posla, koji navodite, svakako može doprinijeti pojačanju smetnji. Smatram kako je najbolji put za smanjenje i razrješenje vaših smetnji, razgovor kod psihijatra-psihoterapeuta koji će odrediti koji oblik terapije je pogodan, osobno smatram da bi bila uputna psihoterapija, uz racionalnu kombinaciju lijekova.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar