Od 11. mjeseca počeli su mi se pojavljivati simptomi kao što su tjeskoba, strah, izgubila sam na tjelesnoj težini, izgubila sam apetit, i ne mogu zaspati (budim se svakih 1 sat). Nakon toga počele su me obuzimati suicidalne misli i tada su se strah i panika povećavale. Dijagnosticirano mi je sa strane psihijatra anksioznost i opsesivno - kompluzivni poremećaj. Pijem lijekove. Kako se riješiti suicidalnih misli, nisam osoba koja bi to bila u stanju napraviti. Te misli me ometaju u svakodnenom životu i trudim se misliti o lijepim stvarima, ali opet imam osjećaj kao da sam na samom početku. 1987. sam godište.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja, a svi anksiozni poremećaji često imaju popratne simptome depresije, koja ponekad može imati simptome suicidalnosti. Opsesivno-kompulzivni poremećaj očituje se javljanjem prisilnih misli i radnji koje osoba doživljava kao strane i nametnute. Potrebno je istaknuti da se kod dosta osoba u općoj populaciji često mogu sresti prisilne misli ili radnje kao pojedinačni simptomi. Neki su ljudi vrlo pedantni, točni, čisti i uredni, sve vrlo pažljivo i precizno organiziraju, i od drugih traže da budu takvi. U većine ljudi takve crte ne postaju ekscesivne, dok se u određenog broja njih razvijaju i pojačavaju sve do točke kada počinju uzrokovati naglašene smetnje u funkcioniranju. U takvim slučajevima kažemo da netko pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Većina ovakvih osoba taji svoje opsesije i rituale pred drugima i ne javljaju se liječniku sve dok simptomi ne postanu jako uznemirujući i onesposobljavajući. Za Vas savjetujem da se uz terapiju lijekovima (treba ih redovito uzimati) organizira i psihoterapija, jer kombinirana terapija daje bolje rezultate s obzirom da kod vas postoje polimorfne smetnje. Kroz psihoterapiju se može raditi na brojnim teškim emocijama koje ste spomenuli i postupno ih kroz terapiju bolje razumijevati što u konačnici može dovesti i do smanjenja agresivnih impulsa i bolje slike o sebi. U psihoterapiji se daje značanje i teškim smetnjama kao što su suicidalna promišljanja koja spominjete, što s vremenom dovede do poboljšanja psihičkog stanja. S obzirom na vaše mlade godine, molio bi malo više optimizma, jer uz redovnu terapiju za vas svakako ima nade u izliječenje - samo hrabro!

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar