Molim vas da mi malo prokomentirate nalaz ehokardiografije: Lijevi ventrikul je uredne veličine i debljine stijenke, u proksimalnom dijelu, odmah ispod aortalne valvule, defekt ventrikularnog septuma s manjim DL-protokom. Uredna je globalna kontraktilnost lijevog ventrikula te je uredna sistolička funkcija lijevog ventrikula (EFLV oko 55-60%). Mitralna valvula je uredne morfologije, dopplerom nema znakova značajnije mitralne insuficijencije, dok je transmitralni protok uredan. Oba atrija su uredne veličine (apikalno LA 38x44, DA 30x36 mm). Aortalna valvula je uredne morfologije, uredne separacije kuspisa i sistoličkog protoka. Dopplerom nema znakova značajne aortalne insuficijencije. Korijen aorte i supraventrikularni dio aorte su uredne širine. Desni ventrikul je uredne veličine i sistoličke funkcije. Dopplerom se bilježi blaža trikuspidalna insuficijencija (2+) uz indirektne pokazatelje lagano povišenog tlaka u plućima (RVSP oko 34 mmHg). Perikard b. o.

Nalaz, kako je ovdje opisano, ukazuje na postojanje komunikacije između lijevog i desnog ventrikula, odnosno klijetke u području pregrade koja ih inače dijeli i ne dopušta opisanu komunikaciju. Zbog većeg tlaka u lijevoj klijetki nego u desnoj normalno je da postoji lijevo desni shunt, odnosno da krv iz lijeve klijetke ulazi u desnu. U slučaju da se radi o desno-lijevom spoju, kako ste vi opisali u svom pismu (molim Vas provjerite je li možda greška u prepisavanju), onda znači da došlo do porasta tlaka u desnoj klijetki i sada krv ide iz desnu u lijevu pretklijetu i taj proces označava Eisenmengerov sindrom, što je znak teške i ozbiljne greške koja nije operabilna. Mislim da to kod Vas ipak nije slučaj, s obzirom da je kod Vas izračunat tlak u desnoj klijetki oko 34 mmHg, što je znak lagano povišene plućne rezistencije. Ukoliko je defekt manji, što znači da je omjer plućnog prema sustavnom optoku manji od 1,5:1, kod takvih pacijenata je potrebna samo profilaksa bakterijskog endokarditisa. U slučaju da je navedeni omjer veći tada je terapija izbora kirurško zatvaranje defekta ili produženim šavom kod manjih grešaka ili prišivanje "zakrpe" u slučaju većih grešaka. Vama bih preporučila učiniti radionuklidnu ventrikulografiju radi procjene veličine greške i potom kontrolu kardiologa koji će odlučiti o optimalnom nastavku liječenja za Vas.

Mr. sc. Jasna Čerkez Habek, dr. med., specijalist internist