Pitanja i odgovori

Arhiva postavljenih pitanja

Ovdje se nalazi arhiva dosada postavljenih pitanja te pruženih odgovora.
Ako ne pronađete odgovor, postavite pitanje liječniku ili koristite pretraživač.


Duševne bolesti

Bipolarni afektivni poremećaj

Prije tri godine ustanovljena mi je manija ili sada zvani biopolarni poremećaj s paničnim napadajima. Ne znam ni sama kako sam živjela s tim jer danas se ne sjećam skoro ničega što se događalo u zadnjih par godina. Bila sam na kraju snaga i u zadnji tren sam došla kod liječnika. Godinu dana pila sam razne tablete kako bih izdržala dan. Na kraju ih moj želudac više nije mogao podnijeti, polako sam ih odbacivala. Dvije godine sam bila na kognitivnoj terapiji 3 sata u tjednu uzastopno 2 puta mjesečno interpersonalna po sat vremena. Puno mi je bolje. Vrate se loši dani - mogu živjeti s tim i radim na tome, jasno mi je da je to posao za cijeli život. Majka sam djeteta od 8 godina, koje je raslo uz majku koja ima gore navedene probleme. Polako kako sam dolazila k sebi, tako sam u njemu vidjela sebe. Nikad nisam pričala pred njim o tome, a vjerovala sam da imam sve pod kontrolom. On već ima strahove i panične napadaje. Testirali smo ga i bilo je sve u redu. Tražila sam još jedno testiranje i po mogućnosti kognitivnu terapiju za djecu. Je li pametno djecu izlagati takvim stvarima? Nisam više pametna, to mi je najveci problem. Ne bih htjela da on jednog dana prođe kroz ono što sam ja morala! Željela bih znati koliko sam mu naštetila.

Ono što je lijepo za čuti i vrlo pozitivno za naglasiti jest da ste aktivnim pristupom uz pomoć stručnih osoba uspjeli razriješiti i staviti pod kontrolu smetnje iz kruga bipolarnog afektivnog poremećaja. Sada je vrlo bitno nastaviti s praćenjem kod psihijatra kako bi se poboljšanje održalo. Vezano uz pitanje za Vaše dijete, mislim da je opravdano na osnovu činjenica koje ste iznijeli (strahovi i panični napadaji), da se smetnje kod djeteta shvate ozbiljno i da se na vrijeme krene s pružanjem psihološke pomoći i savjetovanja. S djetetom treba razgovarati u što je moguće mirnijoj atmosferi, treba paziti da se vlastita briga za njega i popratna anksioznost ne prenesu na dijete, jer djeca jako dobro osjećaju, bez obzira što nekada teže verbaliziraju što se događa u obitelji. U svakom slučaju, pozitivno je što vodite brigu o svom duševnom zdravlju jer ćete na taj način ćete pomoći i djetetu koje je u fazi razvoja i formiranja.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar