Ovdje se nalazi arhiva dosada postavljenih pitanja te pruženih odgovora.
Ako ne pronađete odgovor, postavite pitanje liječniku ili koristite pretraživač.
Imam simtome manične depresije, neurotična sam, patim od nesanice i stalno si "zabrijavam" stvari. Živim kao da nisam u realnom svijetu. Imam 20 godina, oduvijek sam lutala u glavi i posebno mi je istaknut manjak koncentracije. Nikako je nemam dulje od 10-15 minuta. Maničnu depresiju sam primjetila da imam zadnje 2- 2 i pol godine, na što mi je ukazala najbliža okolina. Neurotične napadaje imam stalno. I u banalnim situacijama (primjerice, kad me netko pita koliko je sati) ja ću se izderat na nekoga bez razloga i izvrijeđat ću ga. To je prisutno nekih 4 god i zadnjih godinu do godinu i pol se pogoršava. Nesanicu isto imam zadnjih 2 do 3 godine. Izišla sam iz puberteta i jako sam sazrijela u zadnjih godinu dana. Pitam se da li bih trebala možda otici psihijatru na razgovor i da li mi je potrebno liječenje. Depresija me zna gadno uhvatiti. Sve super, divno, krasno i onda me uhvati i na rubu sam da se ubijem, zlostavljam svoje tijelo. Kasnije mi je žao zbog toga. Inače živim sa alkoholičarom koji ima PTSP, a majka mi isto ima sve moguće simptome neuroze. Ne znam, stvarno više ne bih htjela biti ovakva, htjela bih normalno funkcionirati i živjeti. Ponekad imam izljeve agresije koje ne mogu obuzdati, a i inače sam poprilično gruba. Molim vas da mi date neki savjet.
Mislim da je jako dobro za Vas, da ste prepoznali da imate problem i da Vam je potrebna stručna pomoć. Svakako savjetujem da obavite jedan psihijatrijski pregled, nakon kojeg će se odlučiti koji oblik pomoći je za Vas najbolji. Mislim da je prerano govoriti o konkretnoj psihijatrijskoj dijagnozi; puno bitnije je započeti terapijski proces, koji se generalno gledano, sastoji od psihoterapije i uzimanja psihofarmaka (po preporuci specijaliste psihijatra). Kroz psihoterapiju se razmatraju okolnosti odrastanja i sadašnje obiteljske situacije te uče načini boljeg suočavanja sa životnim problemima, a psihofarmaci poboljšavaju razrješenje problema na biokemijskoj razini, koja je u stanjima psihičkih promjena također značajno promijenjena.