Imam 37 godina i već neko vrijeme patim od paničnih napada s nekim simptomima karakterističnim upravo za tu bolest. Voljela bih naći neki izlaz bez lijekova i terapije koju su mi preporučili i na koju sam išla par mjeseci sa zaključkom da je to bilo samo gubljenje vremena jer stvarno ništa s njom nisam postigla, samo smo se vrtjeli u zatvorenom krugu iz kojeg pokušavam izaći. Inače živim s mužem u inozemstvu već 10 godina. Živjela sam i u Engleskoj nekih šest, sedam godina. Vrlo sam nezadovoljna sa životom uopće. Ovdje stvari teško mogu promijeniti budući da ne radim i jako mi je teško s godinama koje imam pronaći posao. Studiram i uskoro ću diplomirati, međutim sve to kao da mi poslije svih ovih godina ne predstavlja neko zadovoljstvo. Muž mi je inače "dobar". Život mi naoko nije loš, ali ovisna sam potpuno o njemu i nekad pomislim da bez njega neznam što bih. Djece nemamo iz razloga što sam prvo htjela čekati dok se aklimatiziram na novu sredinu, a poslije su počeli problemi jer nekako žudim za "stvarima" (ekonomskom neovisnošću, zajedničkim ciljevima) koje mi on, bez obzira na njegovu dobrotu, ne može ili možda neće pružiti. Osjećam se sama s njim, ali iako ga volim, ne ispunjava me. Dođe mi da ga ostavim, s druge strane, teže bi mi bilo da on pati, nego da ja nastavim s mojom patnjom ovako, jer smatram da različitost ljudi nije stvar zlobe. Različiti smo i to je to. Inače, vrlo malo prijatelja imam ovdje, nemam se kome povjeriti jer ono što imam nije toliko intimno za pričati o takvim stvarima. Moje pitanje je kako izaći iz zatvorenog kruga, osjećati se bolje jer mislim da kad se dodje do paničnih napadaja, stvar je ozbiljna i život treba mijenjati nekako, ali kako? S druge strane ni financijski ne bih mogla živjeti sama. Kući ili u Englesku (to je druga tek tema) se ne mogu vratiti jer osjećam da više tamo ne pripadam, a od kuće sam "pobjegla" zbog psihičkih maltretiranja od strane roditelja. Jedini izlaz vidim u odlasku u neku drugu zemlju, novi početak. Kako se suočiti sa svim tim problemima? Najviše me zabrinjava moje psihičko zdravlje jer napadi su sve češći, pokušavam se nekako kontrolirati, misliti na nešto drugo, ali teško je. Puno hvala unaprijed.

Panični poremećaj liječi se obično kombinacijom farmakoterapije (lijekovi) i neke od psihoterapijskih tehnika. Metoda ovisi vrlo često i o educiranosti stručne osobe kod koje se osoba javi. S obzirom da je prema vašem opisu došlo do značajnih poteškoća na razini sekundarne obitelji, a postojale su i na razini primarne obitelji, vaš je problem očito takav da treba poraditi i na razvoju ličnosti, a ne samo na uklanjanju simptoma panike. Stoga savjetujem psihoterapiju kod osobe koja je za to educirana. Spominjete neka rješenja koja se doimaju kao bijeg od problema (odlazak u drugu zemlju), s obzirom da ste to već iskusili (navodite "bijeg od roditelja") i vidjeli da su problemi ostali, trebalo bi uz pomoć stručne osobe skupiti snage i usredotočiti se na neke stvari iz prošlosti, kako bi bolje razumjeli sadašnjost. Ukoliko je moguće, savjetujem provođenje individualne psihoanalitičke psihoterapije.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar