Simptomi mogu varirati od laganih, jedva primjetnih tegoba, a ponekad i potpuno asimptomatskih, pa sve do vrlo jakih i neugodnih manifestacija. Početak bolesti je obično nagao, a dominira učestalo mokrenje praćeno osjećajem pečenja i pritiska pri mokrenju. Mokrenje može postati i bolno, a najčešće se bol javlja na kraju mokrenja. Javlja se i pojačan nagon za mokrenjem, otežano zadržavanje mokraće, kao i češće noćno mokrenje. Urin poprima jak i neugodan miris, postaje mutan, a ponekad može sadržavati i krv. Tjelesna temperatura može biti povišena, ali rijetko prelazi 38 stupnjeva.
Čimbenici koji pogoduju nastanku infekcije su: opstrukcija normalnog toka mokraće - kamenci, tumori, povećanje prostate, suženje mokraćovoda i mokraćne cijevi, anatomski ili funkcionalno promijenjen urotrakt - vezikouretralni refluks, nepotpuno pražnjenje mjehura, strana tijela - npr.urinarni kateter, metaboličke i druge bolesti - šećerna bolest, razna oštećenja bubrega, poremećaji u lokalnom i sustavnom imunom odgovoru, dijagnostički, terapijski ili operacijski zahvati na urogenitalnom traktu, trudnoća. Urinarne infekcije su također češće u trudnoći, pojavljuju se u otprilike u 10% trudnica. Povećani rizik urinarnih infekcija najveći je između 6. i 24. tjedna trudnoće.
Ako se bakterijska infekcija mjehura ne otkrije i ne liječi kod trudnica, čak jedna četvrtina razvije upalu bubrega, koja povećava rizik prijevremenog poroda, povećava perinatalnu smrtnost te rizik za kasniju kroničnu bolest bubrega. Čak i ako se ne razvije upala bubrega, neliječena infekcija mokraćnog trakta koja se pojavi u prvom ili trećem tromjesečju trudnoće povećava rizik mentalne retardacije i zastoja u rastu fetusa.
Novorođenčad žena koje su u trudnoći imale infekciju s Ureaplasmom urealiticum imaju povećani rizik respiratornih infekcija. Kod muškaraca je cistitis iznimno rijetka bolest, a najčešća upalnareakcija, osobito u mlađih, spolno aktivnih muškaraca je uretritis, koji je često izazvan uzročnicima spolno prenosivih bolesti. Pojava cistitisa kod njih obično zahtijeva dodatnu obradu, kako bi se utvrdili konkretni razlozi koji su do te upale doveli.
Dijagoza je obično jednostavna na temelju tipičnih simptoma koje pacijent opisuje. Od pretraga najprije se napravi pregled urina test trakom, zatim slijedi mikroskopski pregled sedimenta urina i naročito važna urinokultura s antibiogramom. Treba upozoriti da je izuzetno važno pravilno uzimanje uzorka. Najbolji je prvi jutarnji urin. Najprije se treba oprati običnom mlakom vodom bez sapuna ili sličnih sredstava. Izmokriti prvi mlaz urina, a srednji mlaz uhvatiti u sterilnu bočicu, s kojom treba oprezno rukovati da se ne prenesu bakterije s ruku u bočicu. Dijagnostička obrada će biti znatno opsežnija kod ponavljanih upala i naročito kod sumnje da je za pojavu upale mjehura odgovorna neka druga bolest ili malformacija.
Svakako treba biti oprezan u situacijama kada u urinu nađemo krv, jer bi to mogao biti prvi znak benignog, ali i malignog tumora negdje u mokraćnom sustavu. U sljedećem nastavku čitajte o liječenju i prevenciji urinarnih infekcija.