Što je doping?

Doop

Vjeruje se da riječ doping potječe od nizozemske riječi doop, što je bio naziv za opijumski napitak, a toliko je evoluirala u rječniku da danas označava lijekove koji poboljšavaju sportsku izvedbu. Pritom nije riječ samo o lijekovima.

Današnji ultimativni autoritet ili World Antidoping Agency (WADA) definira doping kao bilo što od navedenog: "Prisutnost zabranjenih supstanci ili njihovih metabolita ili markera u tjelesnom uzorku sportaša; uporaba ili spremnost na uporabu zabranjene metode; krivotvorenje ili pokušaj varanja s bilo kojim dijelom procesa kontrole dopinga; posjedovanje zabranjenih supstanci ili metoda; prometovanje s bilo kojom zabranjenom supstancijom ili zabranjenom metodom; propisivanje ili pokušaj propisivanja zabranjene supstance bilo kojem sportašu, asistiranje, ohrabrivanje, pomaganje, prikrivanje ili bilo koji drugi tip radnje koji uključuje povredu antidoping-pravila ili pokušaj povrede pravila". Poprilično rigorozno.

WADA

Međunarodni olimpijski odbor (IOC - International Olympic Comitee) i nacionalni olimpijski odbori provodili su vlastite programe kontrole dopinga, no obzirom na nedostatak konzistentnosti (svatko je imao svoju zabranjenu listu) i opravdanog straha od konflikta interesa, godine 1999. osnovana je WADA - World Anti-Doping Agency. WADA je danas ultimativni autoritet, neovisna agencija odgovorna za kontrolu dopinga kod olimpijaca. 

Nije sve u lijekovima

Zamke kriju i mnoge supstancije koje se ne propisuju kao lijekovi na recept, a sadrže nedozvoljene tvari i tako ih sportaši mogu nenamjerno unijeti u svoj organizam i izložiti opasnosti da budu pozitivni na doping-testu. To su uglavnom dijetetski pripravci, no i OTC-lijekovi (over the counter - lijekovi koji se mogu kupiti bez recepta) također kriju opasnosti jer su široko dostupni. Kao primjer navodi se supstancija guarana koja sadrži visoku dozu kofeina ili sinefrin koji se dobiva iz Citrusa aurantiuma. Obje navedene supstance danas se na off-tržištu koriste kao zamjena za efedrin, a u većini slučajeva dolaze u proizvodima sa "sigurnom" naljepnicom na kojoj piše da "ne sadrže efedrin". Posebna su i vrlo opasna priča dijetetski pripravci, koji se široko konzumiraju, propisuju ih raznorazni "stručnjaci", od prodavača u dućanu s dijetetskim pripravcima do trenera u teretani, ne podliježu rigoroznim provjerama kao lijekovi te tako kriju mnoge opasnosti.

Bolesni sportaš/ica

U slučaju da sportaš uzima lijek koji je medicinski neophodan, a pritom i polovično dozvoljen, nužno je kontaktirati nadležno tijelo kako bi se poduzeli potrebni koraci koji podrazumijevaju papirologiju prijave bolesti i lijeka. To je tzv. therapeutic use exemption. To je jedini oblik amnestije od dopinške inkvizicije. Primjer su sportaši na beta-2-agonistima zbog npr. naporom inducirane astme. Primjer iz hokeja na ledu: igrač koji je konzumirao ili konzumira lijek zbog određenog medicinskog stanja, npr. beta-2-agoniste zbog naporom inducirane astme, prethodno početku Svjetskog prvenstva mora biti prijavljen.

Liječnik/ca reprezentacije ispunjava formular uz potkrepljujuću medicinsku dokumentaciju, koji se predaje medicinskom supervizoru natjecanja koji isti šalje medicinskoj komisiji IIHF-a. 

Rješenje je?

Sportaši bi za svaki lijek trebali kontaktirati nadležni sportski savez, HOO, liječnika/cu kluba ili reprezentacije te se pridržavati WADA-inih propisa. Liječnik opće/obiteljske medicine morao/la bi imati na umu zabranjenu listu ili barem web-adresu odakle se ista može downloadati.

Doping u Hrvatskoj

Hrvatski Olimpijski Odbor pridržava se WADA-ine liste zabranjenih supstanci, što znači da je WADA-ina aktualna lista ujedno i aktualna lista HOO-a. WADA svoju listu aktualizira najmanje jedanput godišnje te je za svako natjecanje uvijek navedeno koje se liste treba pridržavati.

Kako se provodi doping-kontrola i postoji li mogućnost malverzacija? Na natjecanjima na kojima je doping-kontrola obavezna (domaća natjecanja u Hrvatskoj i međunarodna natjecanja u Hrvatskoj), istu provodi Komisija za doping pri HOO-u ili medicinski supervizor natjecanja osposobljen od strane nadležne organizacije, npr. u hokeju na ledu za to je zadužen medicinski supervizor IIHF-a (International Ice Hockey Federation). Tko će provoditi doping kontrolu stvar je izbora organizatora natjecanja i nadležne organizacije.

Doping-kontrola

Igrač koji će biti podvrgnut doping-testu, to jest analizi urina na zabranjene supstance, bude nasumično odabran. U ekipnim sportovima npr. koriste se kuglice s brojevima koje se naslijepo izvlače. Doping kontrola je anonimna, nenajavljena. Igrač koji je odabran za kontrolu prima obavijest da će biti testiran i u roku od 15 minuta nakon obavijesti mora se pojaviti u prostoriji za doping-kontrolu u pratnji liječnika ili nekog iz reprezentacije. Tijekom svega što obavlja unutar tih 15 minuta, praćen je od strane jednog od službenika doping kontrole (što uključuje i odlazak na WC ili tuširanje - mora ga/je pratiti službenik doping-kontrole).

Po dolasku u prostorije doping-kontrole, sportaš odabire jedan set za doping kontrolu. Svaki set sadrži posudicu te A- i B-varijantu kontejnera (kontejner je plastična čaša s mehanizmom) u koji će se zapečatiti uzorak urina. Prilikom ispunjavanja posudice urinom poželjna je količina od 80 mL, a ako je količina manja, procedura se naziva partial sample test. Danom uzorku urina, testnim trakicama ispituje se specifična težina i pH koji moraju biti u dozvoljenim granicama. U protivnom uzorak ne zadovoljava uvjete. Npr. pretjerana razrijeđenost može ukazivati na pokušaj razrijeđivanja uzorka u pokušaju da se maskira nedozvoljena supstanca ili pak na nedozvoljenu uporabu diuretika.

Igrač na verbalne upute supervizora ulijeva polovicu urina u kontejner A te drugu polovicu u kontejner B, zatim oba zatvori mehanizmom koji se ne može otvoriti drugačije osim uporabom sile. Prvi sljedeći put kontejneri se otvaraju u licenciranom laboratoriju gdje su poslani pod šifrom, a ne imenom i prezimenom sportaša, kako bi se spriječile malverzacije. Po zatvaranju uzoraka igrač ispunjava upitnik i ponovo odgovara na pitanja što je sve uzimao od lijekova i pripravaka. U potonjem slučaju najbolje je sve navesti, zlu ne trebalo.

Razlog postojanja uzorka A i uzorka B jest je sljedeći: prvo se testira uzorak A. Ako je A negativan, B se uništava. U slučaju da je pozitivan, testira se radi sigurnosti (jer sankcije su po igrača velike) i uzorak B te ako je i B pozitivan, igrač službeno biva proglašen pozitivnim na dopingu.