Piercing i tetoviranje

Ljudi se na različite načine ukrašavaju stoljećima. Razne vrste piercinga imaju svoje značenje kroz dugu ljudsku povijest, piercing hrskavice uha nastao je u Africi, Indoneziji i Indiji kao simbol ljepote i bogatstva, piercing obrva i središta nosa kod starih je Egipćana bio znakom vladarske krvi, piercing usana potječe iz Australije, Nove Gvineje, te Afrike, a tim se ritualom slavio prijelaz iz maloljetnosti u doba zrelosti.

Što su tetovaže i piercing?

Tetovaže su trajne naravi, nastaju unošenjem (iniciranjem) pigmenta u dermalni sloj kože kroz njezin gornji sloj. Malenom iglom koža se probija (poput rada šivaćeg stroja) i svaki se put unosi malena kapljica tinte. Za izradu malene tetovaže u prosjeku je potrebno 45 minuta, a za velike i složene tetovaže potrebno je nekoliko sati, ponekad i nekoliko dolazaka. Piercing (probadanje) za razliku od tetovaže nije trajne naravi, ali nosi veće rizike po zdravlje jer se radi o mehaničkom probijanju kože ili tkiva na mjestu koje se želi ukrasiti.

Rašireni i bolni ukrasi

Tetoviranje i piercing vrlo su rašireni među mlađom populacijom. Studija provedena 2002. godine na 454 američka sveučilišta pokazala je da polovica studenata ima piercing, a četvrtina je tetovirana. Među studentima s piercingom svaki je peti imao zdravstvenih problema, što zbog samog zahvata, a što zbog vlastite nebrige nakon stavljanja ukrasa. Muškarci najčešće buše uši, a žene, osim ušiju, najčešće piercing stavljaju na natpupak i gornji dio uha. Ukrašavanje tijela znatno se odmaknulo od klasičnog bušenja ušiju i tetovaža na nadlaktici. Piercing se sve češće stavlja na jezik, usne, obrve, bradavice, natpupak i genitalije. Tetovaže variraju od malih ribica i cvjetića na gležnjevima do orlova i zmija koje pokrivaju cijela leđa. Što se pak dizajna tiče, dani jednostavnosti su prošlost. Tetovaže su danas detaljizirane i obojane sukladno željama naručitelja.

Rizici probijanja barijere kože

Umjetnost tetoviranja i piercinga nosi svoje rizike jer podrazumijeva rušenje jedne od najznačajnijih obrambenih barijera tijela - kože, što povećava mogućnost infekcije u slučaju da je nestručno obavljeno. Činjenica je da ljudi koji imaju tetovaže imaju 9 puta veću vjerojatnost infekcije virusom hepatitisa C. To su potvrdila i istraživanja prema kojima je 33% ispitanika s tetovažom bilo pozitivno na hepatitis C, dok je svega 3,5% ispitanika bez tetovaže iskazalo takav rezultat. Najveći je problem što većina nositelja virusa hepatitisa C ne pokazuje nikakve simptome. Oni se javljaju godinama kasnije i ispoljavaju se kao ciroza ili karcinom jetre. Hepatitis C može se prenijeti opetovanom uporabom igle, neprimjerenom sterilizacijom igala prije uporabe, ali i nesmotrenošću u samom zahvatu - primjerice kada tatoo-majstor na vlastitoj koži neposredno prije zhavata provjeri oštrinu igle i na taj je način kontaminira. Među ostalim rizicima valja spomenuti mogućnost obolijevanja od tetanusa, tuberkuloze, ali i AIDS. Manje poteškoće koje mogu nastati su upalni procesi, otekline i deformacije koje nisu opasne po život, ali su zastrašujuće. Svjestan opasnosti američki Crveni križ ne dozvoljava darivanje krvi prije nego prođe godinu dana od tetoviranja ili piercinga kako bi se izbjegli rizici prijenosa bolesti na primatelja.

Učinite to ispravno

Ako želite napraviti tetovažu ili piercing uvjerite se u sigurnost i učinite to isključivo u profesionalnom studiju i raspitajte se o uvjetima. Pojmovi koje morate znati su:

• autoklav - uređaj za toplinsku sterilizaciju, nakon sterilizacije pribor se pohranjuje u sterilne vrećice ili kutije
• sterilne igle - sterilne su igle pohranjene u sterilnim pakiranjima i nakon jednokratne uporabe se bacaju u za to predviđene posude
• dezinfekcijska tekućina - instrumenti koji se ne mogu autoklavirati dezinficiraju se tekućinom za dezinfekciju
• rukavice - novi se par koristi za svaku intervenciju i nisu dobrodošli dodiri drugih predmeta jer rizik nosi čak i javljanje na telefon, otvaranje ladica i sl.
• antialergijski nakit - nakit neće prouzročiti alergijsku reakciju ako je od nehrđajućeg čelika, zlata, titana ili platine, ako nije ranije korišten, a stavljanju je prethodila sterilizacija u autoklavu.

Nakon stavljanja ukrasa

Za tetovaže je proces nakon stavljanja relativno jednostavan. Liječenje (zacjeljivanje) traje od jednog do tri tjedna tijekom kojih se tetovaža mora održavati čistom i vlaženom pripadajućom kremom. Zacjeljivanje piercinga je složeniji proces koji ovisi o dijelu tijela na koji je ukras stavljen.

• oralni piercing (jezik ili usna) - treba se koristiti antibakterijska bezalkoholna otopina za dezinfekciju usne šupljine. Važno je da je bezalkoholna jer alkohol povećava vjerojatnost krvarenja.
• piercing na koži (nos, gornji dio uha, obrva ili natpupak) - ta se mjesta moraju održavati čistima, a ukoliko se pojavi crvenilo, upala ili osip konzultirajte liječnika zbog moguće infekcije. Koristite propisane kreme i ne koristite samoinicijativno antibiotske preparate jer može doći do alergijske reakcije.

Neki ljudi stavljaju piercing na jezik, bradavice ili genitalije kako bi povećali seksualni užitak, ali ta teza nije znanstveno potvrđena. Ono je što je dokazano je da se na takav način olakšava prijelaz bakterija iz usne šupljine na područje s piercingom što višestruko povećava rizik od infekcije. Uobičajene komplikacije zbog piercinga variraju od akutnih infekcija do lokaliziranih problema na samom mjestu ukrasa. Tako npr. piercing u gornjem dijelu uha, u slučaju infekcije, može rezultirati gnojnim čirem koji zahtijeva antibiotsko liječenje, a može dovesti i do kronične deformacije uške. Vlasnici tetovaža najčešće traže liječničku pomoć kako bi uklonili tetovažu. Vrlo su rijetki slučajevi u kojima područje oko tetovaže loše reagira na korišteni pigment. Takva je pojava praćena crvenilom, osipom, neugodnim svrbežom, a ponekad i boli. Prilikom izrade tetovaža, važno je imati na umu da su one trajne, a njihovo potpuno uklanjanje gotovo nemoguće. Među tehnikama za uklanjanje valja spomenuti lasersku kirurgiju, odstranjenje skalpelom i dermoabraziju.