Farmakološko i nefarmakološko liječenje migrene

Značaj migrene

Migrena se može definirati kao kronična, iznenadna i jaka glavobolja koju karakteriziraju ponavljajući napadaji, uz mučnine, povraćanje, osjetljivosti na svjetlo i buku. Navedeni simptomi i tegobe mogu trajati od 4 do 72 sata. S obzirom na smanjenu radnu sposobnost te značajne direktne i indirektne troškove liječenja, migrena predstavlja značajan ekonomski problem za pojedinca i zajednicu. Kod današnjeg modernog načina života migrena se vrlo često javlja već u mlađoj životnoj, odnosno školskoj dobi. Osobe koje pate od migrene povezuju njen nastanak sa stresom, hormonalnom neravnotežnom i/ili lošim međuljudskim odnosima pa često smatraju da nije potrebno liječenje. Sve navedeno govori u prilog da migrena dovodi do onesposobljenosti koji uzrokuje značajan trošak medicinske skrbi s emocionalnim, socijalnim i ekonomskim aspektom za bolesnika i društvo.

Liječenje migrene

Međunarodno društvo za liječenje glavobolje donijelo je smjernice za liječenje migrene. Prva preporuka se odnosi na popuštanje boli unutar dva sata, a druga je usmjerena na liječenje simptoma koja prate migrenu kao što su mučnina, povraćanje, pojačana osjetljivost na svjetlo i buku. Važno je educirati bolesnike kako si mogu pomoći u smanjenju migrenskih napadaja: prepoznavanjem okidača za glavobolju, uzimanjem lijeka odmah na početku glavobolje (što dovodi do skraćivanja vremena popuštanja boli i uzimanja manje količine lijeka), ograničavanjem unosa lijekova na dva ili tri dana tjedno (jer učestalo uzimanje lijekova može pogoršati glavobolju) te o korisnosti primjene pojedinih nefarmakoloških mjera (uredan ritam spavanja, aerobno vježbanje, primjena pojedinih tehnika opuštanja i drugo).

Farmakološko liječenje migrene

Akutno liječenje migrene podrazumijeva uporabu paracetamola, nesteroidnih antireumatika i triptana. Triptani se često upotrebljavaju u liječenju akutnih napadaja srednje teške do teške glavobolje, mada se preporučuje njihovo uzimanje i kod blaže glavobolje, odnosno odmah na početku migrene. Ova skupina lijekova ima vazokonstrikotorno djelovanje pa se ne preporučuju bolesnicima s koronarnom i cerebrovaskularnom bolešću, kao i nekontroliranom arterijskom hipertenzijom. Nuspojave triptana su prolazne parestezije (trnci), bljeskovi, palpitacije ("preskakanje" srca),  kao i napetost u vratu i prsnom košu. Sumatriptan se može koristiti u kombinaciji s nesteroidnim antireumatikom naproksenom. Ergotamin tartarat je dostupan u obliku tableta, a dihidroergotamin je dostupan u intranazalnom, subkutanom i intramuskularnom obliku.

Antiemetici (domperidon i metoklopramid) se preporučuju kao dodatna terapija u bolesnika koji imaju mučninu ili povraćanje u migrenskoj glavobolji. Upotreba lijekova iz skupine opioida i barbiturata ne dovodi do zadovoljavajućeg liječenja akutnog napadaja glavobolje i može izazvati ovisnost, te migrena može postati kronična.

Preventivna terapija smanjuje učestalost, težinu i trajanje migrenskih napadaja kod bolesnika kod kojih ne pomaže liječenje akutnih napadaja. U ovu svrhu koriste različite skupine lijekova koje se primjenjuju peroralno: antidepresivi (amitripitilin i venlafaksin), beta-blokatori (propranolol, metoprolol) i blokatori kalcijevih kanala (flunarizin) te antiepileptici (topiramat, valproična kiselina, lamotrigin). Specifična profilaksa učestalih epizoda migrenske glavobolje provodi se po preporuci neurologa primjenom fremanezumaba, eptinezumaba i galcanezumaba te erenumabom – lijekova iz skupine monoklonskih antitijela na molekulu CGRP (kalcitonin gen-povezani peptid), odnosno njegov receptor.

Nefarmakološko liječenje migrene

Nefarmakološko liječenje podrazumijeva dijetalnu ishranu primjenom različitih prehrambenih dodataka (koenzim Q10, riboflavin, magnezij i dr.), tjelesnu aktivnost, bihevioralnu terapiju, akupunkturu i druge opuštajuće tehnike.

Napadaj migrene se može prevenirati različitim tehnikama vježbanja, među kojima dominiraju vježbe relaksacije odnosno pravilnog disanja. Vježbe relaksacije dovode do smanjenja aktivacije simpatikusa i smanjenja doživljaja osjeta boli. Pod ovim vježbama podrazumijevamo autogeni trening, trening opuštanja mišića, dijafragmalno disanje, meditiranje i hipnozu. Vježbe, da bi bile učinkovite, bi trebalo provoditi najmanje tri puta tjedno po 30 do 60 minuta, a ako je moguće i svakodnevno, tijekom najmanje osam tjedana.

Meditiranje potiče razvoj prilagodljivosti kroz osjetilna, kognitivna i emocionalna iskustva, te pomaže bolesnicima da ju uklope u svakodnevne aktivnosti kao bi lakše podnosili stres i bolest. Poseban oblik vježbanja koji usmjeruje bolesnikovu pažnju i svjesnost fokusirajući se na tjelesna osjetila te mogućnost preusmjeravanja pažnje od navedenog fokusa predstavlja tehnika mindfulnessa. Za ovu tehniku potreban je trening koji omogućuje bolesnicima s migrenom da promjene način na koji se osjećaju i nose sa svojim iskustvima. Potencijalna dobrobit od primjene ove tehnike je manje samosažaljevanja, smanjenje uvjerenosti da bol ili strah ograničavaju svakodnevne aktivnosti, upućuje na promjenu odnosa prema boli, te umanjivanja iste u donosu na utjecaj na svakodnevni život. Ostvarenje samosvjesnosti i podizanje pažnje može pomoći bolesniku da primijeti već najranije znakove početka migrene te može na vrijeme djelovati u smislu smanjenja stresa ili odlaska u manje stresno okruženje.

Jedna od tehnika kojom se može utjecati na svijest i tijelo pomoću različitih tjelesnih i mentalnih aktivnosti predstavljaju i vježbe joge. One poboljšavaju tjelesnu fleksibilnost, koordinaciju, snagu i podižu mentalno stanje. Vježbe joge podižu tonus živca vagusa u kombinaciji s konvencionalnom terapijom te pomažu opuštanju od stresa smanjujući aktivnost simpatikusa. Kod grupe bolesnika koja je primjenjivala ove vježbe registrirano je statistički značajno smanjenje učestalosti, intenziteta i trajanja migrenskih napadaja.

Migrenozna glavobolja može se pokušati nefarmakološki tretirati i medicinskom akupunkturom, postupkom koji poštuje neuroanatomske i fiziološke postavke. Provodi se uz pomoć tankih igala koje stimuliraju određene točke ili područja na tijelu. Istraživanja ukazuju da je kod bolesnika s migrenom kod kojih je primijenjeno 11 tretmana akupunkturom unutar šest tjedana utvrđena učinkovitost poput šestomjesečne profilaktičke svakodnevne primjena beta-blokatora, dok su 24 tretmana akupunturom učinkovitiji i sigurniji izbor od primjene topiramata. Ipak, valja naglasiti kako je područje nefarmakološkog liječenja migrene istraživački vrlo aktivno te se oko svega valja detaljno konzultirati s liječnikom koji prati stanje.

Zaključak

Migrena se smatra ozbiljnim javnozdravstvenim problemom koji ima značajan ekonomski utjecaj na pojedince i društvo. Liječenje migrene uključuje farmakološku terapiju za akutne napadaje i preventivne mjere kako bi se smanjila učestalost i težina napadaja. Osim farmakoloških mogućnosti, nefarmakološke mjere kao što su vježbe relaksacije, meditacija, joga, akupunktura i druge tehnike opuštanja mogu biti korisne u smanjenju simptoma migrene i poboljšanju kvalitete života bolesnika. Važno je educirati bolesnike o različitim metodama samopomoći i pristupima liječenju migrene kako bi se postigla što bolja kontrola nad ovim stanjem.