Dječja koža od rođenja do godinu dana

Koža novorođenčeta

Novorođenče izlazi iz majke zagrnuto tzv. vernix caseosa, sirastim bjelkastim premazom, koji se razvija u fetusa u zadnjem tromjesečju majke. Ovisno je li novorođenče rođeno prije termina, u terminu ili nakon termina, takva će biti i količina sirastog premaza na koži.  Fiziološki na koži novorođenčeta često može biti izražen mramorni vaskularni crtež koji je slabije izražen kad se novorođenče utopli. Također crvenilo jedne strane i bljedilo druge strane tijela ako novorođenče leži dugo na jednoj strani. Takva pojava javlja se u 10% novorođenčadi.

Problemi na koži koji se javljaju u novorođenčeta su većinom u obliku prolaznih i samoizlječivih osipa dok su infektivne i sistemske bolesti rijetke. Čest prolazni osip je novorođenački toksični eritem (crvenilo) koje se javlja u novorođenčadi rođenih u terminu već pri rođenju ili nakon 2 do 3 dana u vidu gnojnih mjehurića okruženih crvenilom najčešće po licu, trupu i rukama što podsjeća na ugriz insekta. U novorođenčadi crne raste česta je tzv. prolazna novorođenačka pustulozna melanoza koja je obilježena pojavom gnojnog mjehurića i smećkastim okolnim arealom po trupu, rukama i nogama uključujući i dlanove i tabane. U bijele rase je rjeđi te se javlja u manje od 1% novorođenčadi.

Novorođenačke akne, milia i seboroični dermatitis

Najčešće promjene na koži su novorođenačke akne, milia i seboroični dermatitis.

Novorođenačke akne ili u narodu poznate kao „koža koja se čisti od majčinih hormona“ manifestiraju se pojavom zatvorenih komedona, crvenih papula i gnojnih mjehurića uz crvenilo na čelu, nosu i obrazima u 10% novorođenčadi. Promjene spontano prolaze i liječenje najčešće nije potrebno.

Milia su sitne bjelkaste do žućkaste papule koje se pojavljuju na čelu, oko očiju, na nosu, obrazima, no mogu i po trupu i genitalnoj sluznici. To su nakupine keratina u koži, koji se mogu zadržati i do nekoliko tjedana, no liječenje nije potrebno. Milia se javlja u preko 5'% novorođenčadi.

Zbog disfunkcije žlijezda znojnica, uslijed otopljavanja moguća je i pojava mjehurića na tijelu koji prolaze sami od sebe (miliaria).

Najčešća bolest kože u novorođenčadi je seboroični dermatitis koji se manifestira pojavom žućkastih ljuski na crvenoj podlozi u područjima gdje su smještene žlijezde lojnice na čelu, između obrva te u vlasištu. Crvenilo je moguće i u pregibima ruku i nogu kao i u pelenskoj regiji. Obično crvenilo seboroičnog dermatitisa se kasnije u 3 mjesecu života preklopi s crvenilom kod atopijskog dermatitisa. Razlika između te dvije česte bolesti kože u najranijoj dobi je što kod atopijskog dermatitisa nema ljuski, a prisutan je intenzivan svrbež kože.

Atopijski dermatitis

Kod dojenčadi do godine dana daleko najčešća je dijagnoza atopijskog dermatitisa. Svako četvrto dojenče ima atopijski dermatitis. Najbitnije za roditelje je dobro se educirati o prirodi same bolesti, primjeni terapije i provođenju njege kod djece s atopijskim dermatitisom jer atopijski dermatitis je kronična bolest na koži koja se obično gubi nakon prve godine života. Atopijski dermatitis je jedan od entiteta unutar piramide atopijske dijateze uključujući alergijski kontaktni dermatitis, alergijski rinokonjuktivitis, alergijski bronhitis i astmu. Atopija se nasljeđuje te se može manifestirati na koži i/ili respiratornom sustavu. Uz genetsku podlogu atopije glavni uzročnici nastanka atopijskog dermatitisa su oštećena barijera kože i poremećen upalni odgovor u koži, koji nije smanjen nego povišen. Barijeru kože čine stanice površnog sloja kože, poslagane poput cigli u zidovima, te proteini i masti, koji čine izvanstanično „ljepilo” između stanica. Ako kvaliteta i kvantiteta izvanstanične tvari nije u ravnoteži , dolazi do razdvaja stanica koje poput „sita” propuštaju vanjske čimbenike u kožu i potiče se upalni odgovor. Jednom potaknut upalni odgovor se nastavlja, prelazi u kroničnu fazu te vrti se „začarani” krug svrbeža, crvenila i suhoće kod bolesnika s atopijskim dermatitisom.

Simptomi i liječenje atopijskog dermatitisa

Glavni simptom atopijskog dermatitisa je svrbež koji remeti kvalitetu sna, svakodnevne aktivnosti djeteta te kvalitetu života cijele obitelji. Crvenilo i suhoća kože su glavni znakovi na koži kod atopijskog dermatitisa tako da se dijagnoza atopijskog dermatitisa postavlja „s vrata”. Promjene kod atopijskog dermatitisa se tipično pojavljuju oko 3-6 mjeseca života dojenčeta, iako se mogu pojaviti bilo kada u dojenačkoj, dječjoj pa i odrasloj dobi. Ovisno o dobi tipične su lokalizacije promjena na koži. U dojenačkoj dobi su tipična mjesta lice, vlasište, vrat, ekstenzorne strane ruku i nogu. Kasnije u mlađoj dječjoj dobi, do škole, promjene na koži se pojavljuju na pregibima ruku i nogu uz zahvaćanje kože oko usta i očiju. U adolescentno i odraslo doba promjene su obično lokalizirane na šakama te pregibima ruku i nogu.

Liječenje atopijskog dermatitisa obuhvaća njegu kože i primjenu lijekova u obliku krema, masti i losiona. Obavljanje svakodnevne higijene primjenom kupki i gelova za tuširanje, koji zadržavaju vlažnost na koži, te također svakodnevno nanošenje po nekoliko puta masnih neutralnih pripravaka je osnova njege kože kod osoba oboljelih od atopijskog dermatitisa. Na taj način se koži vraća vlažnost i nadoknađuju masnoće i proteini u izvanstaničnoj tvari površnog sloja kože. Lijekovi koji se primjenjuju na kožu su topički kortikosteroidi i imunomodulatori. Topički kortikosteroidi čine zlatni standard za liječenje atopijskog dermatitisa, smanjujući upalu u koži i zaustavljajući krug svrbeža i crvenila. Noviji imunomodulatori, lijekovi u obliku krema i masti, su terapija izbora za kronične faze liječenja kad je akutna upala smanjena, kako se crvenilo ne bi brzo vratilo, te za područja na koži na koja se topički kortikosteroidi ne smije dugo primjenjivati.

Pelenski osip

Osim atopijskkog dermatitisa, u dojenačko doba su vrlo česti pelenski osipi zbog okluzivne prirode nošenja pelena i iritativnog učinka urina i fecesa. U takvom iritiranom miljeu potakne se upalni odgovor u koži kojem dodatno pridonose patogeni čimbenici poput kvasnica, gljiva ili bakterija. Kvasnica Candida je dio normalne flore probavnog sustava te vrlo često pridonosi upali kod pelenskog dermatitisa. Tipične su tzv. satelitske papule i gnojni mjehurići na periferiji crvenila.  Klinički je ponekad teško razlučiti postoji li i sekundarna infekcija kod pelenskog dermatitisa te se zato u liječenju obično primjenjuju kombinirani pripiravci antimikotika, antibiotika i kortikosteroida. Treba napomenuti da je kod pelenskih osipa, koji ne prolaze na klasične lokalne terapije te se učestalo ponavljaju s jednakim intenzitetom, potrebno isključiti druge rjeđe bolesti kože.

Kako spriječiti pelenski osip?

Osnova prevencije pelenskih osipa je učestalo mijenjanje pelena, brisanje vodom i gazom pri mijenjanju pelena bez korištenja vlažnih maramica (osim u posebnim prilikama zbog praktičnosti) te primjena zaštitne kreme. Ako su pelenski osipi učestali ili se pojavljuju gnojni mjehurići ili ranice potrebno je posjetiti dječjeg dermatologa kako bi se ordinirala potrebna terapija. Dugoročno potrebno je dijete što prije odviknuti od nošenja pelena

Zaštitite bebinu kožu

Zimi ja najbitnije bebinu kožu zaštititi od hladnoće i suhog zraka vani i u prostorijama u kojima se grije. Brojne zaštitne i emolijentne kreme su dobra prevencija, ali učestalost nanošenja je ključ hidratizirane kože. Ljeti je bebinu kožu bitno zaštititi od UV zraka, upotrebom krema sa zaštitnom faktorom 50 koja štiti i od UVA i UVB zraka te koja je dermatološki testirana za primjenu u prvoj godini života. Također je preporučljivo zbog znojenja i vrućine koristiti kreme ili losione laganije teksture za njegu kože beba.

Kako pravilno njegovati dječju kožu?

Dječju kožu treba njegovati sredstvima u obliku krema, losiona ili pjena koje su dermatološki testirane za primjenu u toj dobi. Ritual njege treba uključivati i kupanje ili tuširanje blagim sredstvima poput uljnih kupki, uljnih gelova, syndeta za pranje.

Dječja koža na mjestima iritacija npr. kože šaka ili oko usta može biti učestalo iziritirana brojnim vanjskim čimbenicima poput vjetra, pijeska, zemlje, sline ili hrane.

Ako nastaju crvenila na koži potrebno je posjetiti dječjeg dermatologa i primijeniti lijek za upalu na koži. Potrebno ja naglasiti da upalu na koži treba liječiti, a ne njegovati. Dakle, dječju kožu treba njegovati kako ne bi došlo do upale i razvoja bolesti na koži.

Kada dijete odvesti na alergološko testiranje?

Danas među roditeljima vlada velika zabrinutost oko mogućih alergija na hranu i tvari oko nas. Bitno je razumjeti da alergološki testovi, bilo u vidu Prick testova, specifičnih IgE iz krvi ili epikutanih testova, sami za sebe ništa ne znače ako dijete nema kliničkih simptoma. Rezultate alergoloških testova treba uklopiti u kliničku sliku djeteta. Bitno je znati ima li dijete promjene na koži, koje se npr. pogoršavaju konzumacijom pojedinih namirnica ili boravkom u prirodi, ima li gastrointestinale simptome u vidu proljeva, povraćanja, bljuckanja i nenapredovanja na težini ili ima respiratorne simptome u vidu kihanja, kašljanja, curenja sekreta iz očiju ili nosa.

Ako dijete ima pojedine simptome trebalo bi ga odvesti dječjem alergologu, pulmologu, gastroenterologu ili dermatologu koji će procijeniti je li alergološko testiranje potrebno i koje alergološko testiranje treba primijeniti.

Njega kože - osnova prevencije najčešćih bolesti

Može se zaključiti da su problemi na koži u novorođenčeta i djeteta do godine dana česta pojava, ali je najbitnije razlučiti jesu li promjene fiziološke ili patološke. Pregled i edukacija od strane primarnog pedijatra i dječjeg dermatologa uvelike mogu pridonijeti kako roditelji ne bi bili u strahu s čim njegovati djetetovu kožu, što mu davati u prehrani, mogu li se izlagati na suncu i kako brojni vanjski   čimbenici djeluju na djetetovu kožu. Svakodnevna njega kože je osnova prevencije najčešćih bolesti kože u djeteta do godine dana. U slučaju dijagnoze određene bolesti kože primarna je edukacija roditelja o samoj bolesti i nošenju s njom u svakodnevnim aktivnostima djeteta i obitelji.