Infekcije mokraćnog sustava

Uzroci i podjela infekcija mokraćnog sustava

Uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje čine fiziološku floru crijeva. Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli, a rjeđe se javljaju bakterija roda Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i druge. Bakterije preko mokraćne cijevi ulaze u mokraćni mjehur, nakon čega mogu dalje napredovati prema bubrezima.

Infekcije mokraćnog sustava možemo podijeliti na akutnu upalu mokraćnog mjehura (cistitis), akutnu upalu bubrega (pijelonefritis), infekcije bez smetnji (asimptomatska bakteriurija), ponavljajuće infekcije i komplicirane infekcije.

Akutna upala mokraćnog mjehura (cistitis)

Akutna upala mokraćnog mjehura je izrazito česta bolest koja se najčešće javlja u žena. Žene pogađa iz anatomskih razloga (kratka i široka mokraćna cijev), dok je kod muškaraca cistitis rijetka pojava te u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu. Smetnje koje se javljaju su bolno mokrenje, pečenje prilikom mokrenja, učestalo mokrenje malih količina mokraće, kao i jaki nagon na mokrenje. Ponekad se može javiti i krv u mokraći. Mokraća je često tamna, gusta, neugodna mirisa, a do povišene tjelesne temperature u pravilu ne dolazi.

Dijagnoza cistitisa se potvrđuje analizom urina. Urin se analizira pomoću test-trake, gleda se sediment te radi mikrobiološka obrada pod nazivom urinokultura. Uzorak urina za takvu analizu uzima se od prvog jutarnjeg urina ili nakon što bolesnik barem tri sata nije mokrio, najčešće metodom srednjeg mlaza. Srednji mlaz mokraće se uzima nakon uobičajene toalete spolovila. Prvim mlazom mokraće se "ispere" mokraćna cijev, nakon čega slijedi srednji mlaz mokraće koji predstavlja reprezentativni urin iz mokraćnog mjehura. Urin se u što kraćem roku treba nasaditi na hranjive podloge u laboratoriju, a ako to nije moguće tada je uzorak moguće pohraniti na +4 stupnjeva Celzijevih do 24 sata.

Na urinarnu infekciju upućuje nalaz bakterija u urinu (tzv. bakteriurija) i leukocita (obrambene stanice) u urinu (tzv. leukociturija). Urin je normalno sterilan (dakle bez bakterija) osim u završnom dijelu mokraćne cijevi. S obzirom da se tijekom mokrenja urinom može izbaciti i dio tih bakterija, smatra se da tek nalaz bakterija veći od 100000 po 1 mililitru srednjeg mlaza izmokrenog urina govori u prilog infekcije, dok manji broj bakterija najčešće predstavlja kontaminaciju. Liječenje se provodi antibioticima kroz 3-7 dana, ovisno o uzročniku i njegovoj osjetljivosti na antibiotike. Iako se smetnje mogu jako smanjiti (pa i nestati) za dan ili dva od započinjanja terapije, bakterije mogu biti prisutne i dalje te će se ponovno razmnožiti. Upravo je to razlog zbog čega antibiotsku terapiju treba provesti do kraja, a uz uzimanje lijekova bitno je piti dosta tekućine te izbjegavati hladnoću.

Akutna upala bubrega (pijelonefritis)

Akutna upala bubrega najčešće započinje kao upala mokraćnog mjehura koja se proširi prema bubregu. Osim smetnji karakterističnih za cistitis javlja se i bol u leđima te povišena tjelesna temperatura. Zbog toga svakako treba napraviti analizu urina, ali i krvi kako bi se procijenila bubrežna funkcija (urea, kreatinin) te vidjeli parametri upale (leukociti, sedimentacija eritrocita). Liječenje se sastoji od mirovanja, dobre hidracije, snižavanja tjelesne temperature i antibiotske terapije. Bolesnici s blažom kliničkom slikom se mogu liječiti kod kuće dok se ostali liječe u bolnici. Antibiotsko liječenje traje 10-14 dana, a kontrolnu urinokulturu valja napraviti 14 dana po završetku terapije.

Asimptomatska bakteriurija

O asimptomatskoj bakteriuriji govorimo kada se u urinu nalaze bakterije, ali osoba nema nikakve smetnje niti klinički izražene tegobe. Takvo stanje nije potrebno liječiti izuzev u posebnim slučajevima; ona se liječi samo kod trudnica i bolesnika koji moraju na neku od uroloških operacija. Druge osobe s asimtpomatskom bakterijom nije potrebno liječiti, kao što su osobe s urinarnim kateterom koji se redovito mijenja svakih 3-6 tjedana. Naime, u tih ljudi kateter predstavlja strano tijelo koje je sredstvo trajnog prijenosa bakterija u mjehur, stoga nije potrebno uvoditi antibiotsku terapiju (osim u slučaju određenih smetnji).  Dakle, prisustvo bakterija u urinu nije odmah i znak bolesti.

Ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava

Infekcije koje se  javljaju uzastopno (2 ili više puta u 6 mjeseci, odnosno 3 ili više puta u godinu dana) nazivamo ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava. One se u pravilu javljaju kod žena i to najčešće u vidu cistitisa. S obzirom da se radi o rekurentnim infekcija, nužno je isključiti neke druge bolesti ili anomalije koje mogu biti pravi uzrok pojavi mokraćnih infekcija (dakle potrebna je urološka i/ili nefrološka obrada).

Liječenje se sastoji od medikamentoznog dijela te primjene pravila zdravog načina života (higijenske mjere). Medikamentozno liječenje provodi se u dogovoru s obiteljskim liječnikom i sastoji se u uzimanju antibiotika - najčešće jednu tabletu navečer kroz dulji vremenski period  (6-12 mjeseci). Adekvatnom dijagnostičkom obradom treba otkloniti postojanje patološkog stanja (urolitijaza, tumor, suženje mokraćne cijevi). Bitno je naglasiti da se radi o infekcijama koje se mogu ponavljati i do kraja života. Premda one mogu djelomično smanjiti kvalitetu života, ipak ne predstavljaju ozbiljniju prijetnju za zdravlje zahvaćene osobe.

Komplicirane infekcije mokraćnog susatava i infekcije u trudnoći

Komplicirane infekcije mokraćnog sustava su infekcije u osoba koje u podlozi imaju bolest ili stanje koje olakšavaju razvoj infekta, a istodobno otežavaju njegovo izlječenje. Čimbenici koji kompliciraju uroinfekcije su muški spol, trudnoća, uroinfekcije stečene u bolnici, prisutnost urinarnog katetera, prisutnost uroloških abnormalnosti, prisutnost kamenaca ili tumora mokraćnoga sustava, transplantacija, oslabljeni rad bubrega, kao i šećerna  bolest. U tih se bolesnika liječenje provodi antibioticima uz kontrolu čimbenika koji kompliciraju uroinfekt. Takvi bolesnici osim pregleda obiteljskog liječnika zahtijevaju i pregled specijalista urologa ili nefrologa te se vrlo često liječe u bolnici.

Mokraćne infekcije se javljaju u otprilike 10% trudnica. Ako se ne liječe mogu dovesti do razvoja upale bubrega, što za posljedicu ima povećani rizik od prijevremenog porođaja, veću perinatalnu smrtnost, a povećava se i rizik od zastoja u rastu fetusa. Upravo zbog toga se u trudnica liječi i asimptomatska bakteriurija, s naglaskom da se u trudnoći trebaju uzimati antibiotici koji ne djeluju štetno na plod.

Higijenske mjere i prevencija

Kako bi se spriječila pojava infekcija mokraćnog sustava, preporučuje se piti što više tekućine, često mokriti i ne zadržavati mokraću, a nakon spolnog odnosa se pomokriti. Nadalje, nužno je pravilno prati spolovilo (u žena od naprijed prema natrag), tuširati se umjesto namakanja u kadi te izbjegavati usku odjeću. Dnevni unos tekućine bi trebao biti takav da dnevno bude izlučeno preko 2 litre mokraće. Ako se usprkos svim navedenim mjerama infekcije mokraćnog sustava učestalo ponavljaju, tada je najbolje potražiti savjet liječnika.