Babezioza

Što je babezioza?

Babezioza je parazitoza nalik malariji do koje dovodi infekcija parazitom roda Babesia. Naziv duguje rumunjskom mikrobiologu Victoru Babeşu koji je 1888. identificirao uzročnika u crvenim krvnim stanicama goveda. Također se radi o prvoj opisanoj bolesti posredovanoj vektorima, a zanimljivost je kako je prvi ljudski slučaj opisan kod hrvatskog pastira kojem je odstranjena slezena. Životinjska babezioza se u literaturi često naziva i piroplazmoza, što je naziv koji se ne preporučuje koristiti u humanim slučajevima.

Premda je kod životinja pronađen velik broj različitih vrsta ovog parazita, samo nekoliko njih inficira i ljude. Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje je najzastupljenija vrsta Babesia microti, u Europi se nametnula vrsta Babesia divergens kao najrasprostranjeniji uzročnik. Sve vrste prenose krpelji, uz razliku da je glavni prijenosnik u Americi crni krpelj Ixodes scapularis, dok je u Europi to jednobojni šumski krpelj Ixodes ricinus.

Biološki ciklus parazita

Životni ciklus babezije uključuje dva domaćina: miša i krpelja. Tijekom obroka, krpelj inficiran parazitom roda Babesia prenosi uzročnika mišu, kod kojeg on ulazi u eritrocite te se počne aseksualno razmnožavati. Tijekom tog razmnožavanja babezije tvore karakterističnu strukturu poznatu kao "malteški križ" (četiri parazita povezana svojim šiljatim krajevima). Nakon što se krpelji ponovno zaraze sišući krv zaraženog miša, u njihovom organizmu se babezije putem jajašaca mogu prenijeti i na potomstvo, tj. ličinke.

Ljudi u ciklus ulaze u slučajevima ugriza zaraženog mladog krpelja. Dok se hrani krvlju, inficirani krpelj čovjeku prenosi parazite koji (kao i kod miša) ulaze u eritrocite i podliježu aseksualnoj replikaciji. Upravo je takvo naglo razmnožavanje odgovorno za razvoj simptoma bolesti nalik malariji (napose hemolitičke anemije). Premda oboljeli u principu nisu zarazni za svoju okolinu, prijenos sa čovjeka na čovjeka dobro je poznat je u slučajevima transfuzije krvi te s majke na dijete u trudnoći.

Simptomi i komplikacije babezioze

Velik broj ljudi koji se zarazi babezijom osjeća se dobro i nema nikakvih tegoba. U nekih se osoba mogu razviti nespecifični simptomi nalik na gripu, kao što su vrućica, zimica, glavobolja, bolovi u mišićima, gubitak apetita, mučnina i povraćanje. S obzirom da ovaj parazit dovodi do uništavanja crvenih krvnih stanica, može doći do pojave posebnog oblika anemije koja se naziva hemolitička anemija te posljedičnog razvoja žutice.

U starijih osoba, osoba koje nemaju slezenu i osoba s oslabjelom funkcijom imunosnog sustava (primjerice, zbog raka, limfoma ili sindroma stečene imunodeficijencije u podlozi) babezioza može predstavljati opasnost po život. U takvim slučajevima klinička slika je puno teža i rapidnijeg tijeka. Komplikacije koje se mogu javiti obično uključuju nizak i nestabilni krvni tlak, tešku hemolitičku anemiju, vrlo nizak broj trombocita, poremećaj zgrušavanja krvi te stanje šoka uz zatajenje vitalnih organa.

Laboratorijska obrada kao ključ dijagnoze

Za postavljanje dijagnoze babezioze prvenstveno je potrebno posumnjati na bolest, s obzirom da je klinička prezentacija ove parazitoze nespecifična. U slučajevima akutno bolesnih pacijenata, sniženi parametri crvene krvne slike te nizak broj trombocita u laboratorijskom nalazu mogu usmjeriti kliničara na pravi put. Uz to se može naći povišena razina jetrenih enzima i kreatinina, a u urinu se ponekad izlučuju proteini i pigment hemoglobin.

Da je uistinu riječ o babeziozi može potvrditi isključivo pažljivi pregled krvnog razmaza obojanog po Giemsi pod svjetlosnim mikroskopom. S obzirom da je ponekad teško razlikovati babeziju od plazmodija (uzročnika malarije) te da se uzročnik nalazi u vrlo malom broju (obično je zaraženo manje od jedan posto crvenih krvnih stanica), potrebno je pogledati više preparata. Nerijetko je potrebna i potvrda dijagnoze od strane referentnog laboratorija koji ima mogućnost serološke ili napredne molekularne dijagnostike.

Liječenje i potporne mjere

Većini osoba bez simptoma specifično liječenje nije potrebno. U slučajevima blage ili umjerene bolesti, terapija izbora je kombinacija antimikrobnih lijekova azitromicina i atovakvona u trajanju od sedam do deset dana. Premda se s jednakim učinkom može dati kombinacija klindamicina i kinina, njenu primjenu prati veći broj nuspojava. Ako se simptomi bolesti vraćaju, trajanje liječenja može se produljiti na čak šest tjedana. Odluka o liječenju i adekvatnom doziranju mora se donijeti za svakog pacijenta ponaosob, sukladno tjelesnoj konstituciji te težini same bolesti.

Teže oboljelim često koriste dodatne potporne mjere, što uključuje uzimanje lijekova za snižavanje temperature te vazopresora za regulaciju niskog i nestabilnog krvnog tlaka. U slučajevima gdje je ugrožen život bolesnika često se provodi tzv. zamjenska transfuzija, što predstavlja postupak u kojem se odstranjuju zaražene crvene krvne stanice te zamjenjuju nezaraženim.

Kako spriječiti zarazu

Kako bi maksimalno reducirali rizik zaraze babeziozom (ali i drugim uzročnicima bolesti koje prenose krpelji), vrlo je važno pridržavati se nekoliko osnovnih preventivnih mjera. Naravno, najbolju obranu predstavlja potpuno izbjegavanje poznatih staništa krpelja, što je naročito važno za imunokompromitirane osobe koje su pod rizikom razvoja teškog oblika ove bolesti.

• Hodajte samo raščišćenim putovima te izbjegavajte kontakt s lišćem, žbunjem i visokom travom gdje se krpelji najčešće zadržavaju.
• Smanjite na najmanju moguću mjeru izloženost kože, na način da koristite čarape, duge hlače i majice s dugim rukavima.
• Svakako se preporučuje na kožu i odjeću nanijeti repelente - DEET (N,N-dietilmetatoluamid) se može nanijeti i na kožu i na odjeću, a permetrin se nanosi samo na odjeću i obuću.
• Nakon aktivnosti na otvorenom potrebno je pregledati čitavo tijelo i što prije odstraniti krpelje ako su prisutni.
• Kod imunološki ugroženih pacijenata i onih bez slezene potrebno je obratiti pažnju na mogućnost prijenosa ove parazitoze putem transfuzije krvi.

Zaključak

Babezioza je parazitoza koja klinički (ali i dijagnostički) nalikuje na malariju. Premda se može javiti tijekom čitave godine, najviše ljudi razboli se za vrijeme proljetnih i ljetnih mjeseci. S obzirom da cjepivo ne postoji te činjenicu da se bolest sporadično javlja u čitavom svijetu, naglasak mora biti na pridržavanju mjera prevencije i adekvatnoj zaštiti od ugriza krpelja.