Poput virusa zapadnog Nila, virus dengue pripada porodici Flaviviridae i rodu Flavivirus. Postoje četiri različita serotipa navedenog virusa koji se mogu održavati u endemskim područjima svijeta. Infekcija jednim serotipom uglavnom rezultira razvojem doživotnog imuniteta na taj tip virusa, no ne dolazi do razvoja ukrižene imunosti na druge serotipove virusa. Na čovjeka se prenosi ubodom zaražene ženke komarca roda Aedes, a prvenstveno je to azijski tigrasti komarac (Aedes aegypti). U transmisiji same infekcije komarac je vektor, odnosno organizam koji ne uzrokuje bolest već samo omogućuje prijenos uzročnika bolesti s jednog domaćina na drugog. Osnovni rezervoar bolesti je čovjek, no važno je naglasiti kako se bolest nikad ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Većina ljudi zaraženih ovim virusom nema nikakvih simptoma ili je klinička slika iznimno blaga i manifestira se kao nekomplicirana febrilna bolest slična gripi. Kod ozbiljnijih oblika bolesti simptomi osim vrućice mogu uključivati glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te karakterističan kožni osip nalik na ospice. U malom broju slučajeva infekcija se može razviti u denga hemoragičnu groznicu s krvarenjem i niskim brojem trombocita uslijed oštećenja krvnih žila, ili u denga šok sindrom gdje dolazi do po život opasnog pada krvnog tlaka. Zanimljivo je kako do denga hemoragične groznice uglavnom dolazi kada se pacijent prethodno inficiran virusom dengue ponovno zarazi nekim drugim serotipom istog virusa. Ostali organski sustavi (poput srca i jetre) rijetko su zahvaćeni, a mogu se javiti i određeni neurološki poremećaji poput Guillain-Barréovog sindroma.
Izvještaji o simptomima nalik dengi datiraju još iz drevnog razdoblja dinastijske Kine i već se tada povezuju s letećim insektima i zaraženom vodom. Sam je naziv bolesti izveden iz fraze „Ka-dinga pepo", što na jeziku svahili označava nagli nastup grčevitih napadaja uzrokovanih „zlim duhovima". Infekcija postaje globalni problem nakon drugog svjetskog rata, a dramatičnim širenjem bolesti od 1960. godine do danas incidencija se povećala čak trideset puta. Danas je ona endemska u više od 110 zemalja svijeta, a većinom se pojavljuje u tropskim i subtropskim područjima između 35° sjeverne i 35° južne geografske širine. Prilagodba komarca umjetnim leglima i otpornost jajašaca na isušivanje i hladnoću omogućili su prilagođavanje vrste novim područjima, kao i širenje bolesti iz Azije u Afriku, Ameriku i na područje Europe.
Tijekom ljeta 2007. godine u Hrvatskoj su dokazana dva sporadična importirana slučaja denga groznice, nakon čega se svi importirani slučajevi kontinuirano bilježe. Svi osim jednoga su hrvatski državljani koji su se zarazili boraveći u endemskim područjima (Jugoistočna Azija i Južna Amerika). U kolovozu 2010. godine po prvi je put dokazan slučaj autohtone infekcije virusom dengue u Hrvatskoj; radilo se o njemačkom turistu koji je boravio na poluotoku Pelješcu. Naknadnim epidemiološkim istraživanjem dokazana je recentna infekcija u još 15 stanovnika na području Pelješca i Korčule. Nakon dugog razdoblja bez bolesti u Europi, prvi slučajevi autohtone denga groznice otkriveni su u ljeto 2010. godine u Francuskoj, a epidemija na portugalskom otočju Madeira 2012. suočava Europu s prvim potencijalnim ozbiljnijim širenjem virusa nakon 1920. godine.
Brza i pouzdana dijagnostika virusa dengue važna je kliničarima zbog rane dijagnoze težih oblika bolesti, diferencijalne dijagnoze prema drugim zaraznim bolestima te potvrde slučajeva, ali i epidemiolozima kako bi mogli adekvatno provoditi preventivne mjere te nadzirati potencijalnu epidemiju. Virus se dokazuje izolacijom u staničnoj kulturi, detekcijom virusne nukleinske kiseline, detekcijom antigena ili pronalaskom specifičnih protutijela serološkim metodama. Premda su izolacija i detekcija nukleinske kiseline najpreciznije metode dijagnostike, one se zbog cijene rjeđe koriste, stoga se u mikrobiološkoj praksi najčešće provodi serološka dijagnostika (imunoenzimski i neizravni imunofluorescentni test).
S obzirom da specifično liječenje denga groznice ne postoji, terapijski pristup ovisi o simptomima te varira od jednostavne nadoknade tekućine do hospitalizacije s intravenskim davanjem tekućine, a ponekad i transfuzijom krvi. Imajući na umu rizik od krvarenja, invazivni medicinski postupci poput intubacije, intramuskularnih injekcija ili arterijskih punkcija nastoje se maksimalno izbjegavati. Iz istog razloga se za vrućicu i bolove daje paracetamol (Plicet), dok se nesteroidni antireumatici poput ibuprofena i acetilsalicilne kiseline ne bi smjeli upotrebljavati. Kod infekcija u trudnica važno je razlikovati dengu od preeklampsije i drugih patoloških stanja trudnoće. U tijeku su istraživanja kako bi se pronašli inhibitori ciljnih virusnih bjelančevina kojima bi se mogla smanjiti količina virusa tijekom aktivne infekcije.
Znajući da bolest uzrokuje virus protiv kojeg još uvijek nije dostupno cjepivo, mjere suzbijanja komaraca u principu predstavljaju jedini pravi način uklanjanja opasnosti od infekcije. Premda u mnogim gradovima i općinama postoje akcije obavezne preventivne dezinsekcije javnih površina, one se nisu pokazale dovoljno učinkovitima. Kako se većina legla tigrastih komaraca nalazi na privatnim posjedima, svatko od nas može djelovati kao ključni akter u prevenciji denga groznice. Tu se ne misli samo na mjere osobne zaštite poput nanošenja repelenata na kožu, nošenja dugih hlača i majica s dugim rukavima te korištenje mreža za komarce, već i na postupke kojima doista možemo utjecati na sprječavanje širenja infekcije.
Prvenstveno treba imati na umu kako je nužno uklanjati vodu tamo gdje se ona može zadržavati dulji vremenski period. Naime, svaka nakupina vode koja preko ljeta stoji tjedan dana ili više omogućava ličinkama tigrastog komarca da se razviju u odrasle jedinke. Upravo zbog toga bačve, limenke, lonce i automobilske gume valja ukloniti, a krupni otpad odlagati isključivo na za to predviđena mjesta. Spremnike za vodu treba zaštititi folijom, poklopcem ili mrežom, a nužno je i redovito održavanje otvorenih bazena, ukrasnih jezeraca, sustava za odvodnju, fontana i svih zelenih površina. Sva plovila valja pravilno uskladištiti kako bi se spriječilo nakupljanje oborinske vode. Nadalje, vulkanizeri i ostali koji barataju gumama trebaju onemogućiti zadržavanje vode u istima slaganjem u obliku piramide i prekrivanjem folijom. Zajednički cilj svih nas jest spriječiti širenje ove nepoželjne vrste komarca, a s njom i bolesti koje nam može prenijeti.