Uši u kosi

Prijenos i životni ciklus

Uš glave (Pediculus humanus capitis) obligatni je ektoparazit ljudi koji život provodi na ljudskom vlasištu. Hrani se isključivo krvlju domaćina do koje dolazi bezbolnim ubodima, što izaziva iritaciju i pojavu karakterističnog svrbeža. Do prijenosa dolazi direktnim dodirom glave o glavu, premda se može prenijeti i preko posteljine, češljeva, ručnika ili pokrivala za glavu. Ne pojavljuje se niti na jednom drugom dijelu tijela, kao niti na životinjama, stoga kućni ljubimci ne mogu predstavljati izvor zaraze. Uši su problem koji se javlja bez obzira na higijenu i uvjete života, a neka istraživanja čak ukazuju na njihov povećani afinitet prema čistoj kosi zbog olakšanog kretanja i lijeganja jajašaca.

Uši glave velike su poput sjemenke sezama (otprilike 2 milimetra), a odrasle su ženke veće od mužjaka. Imaju tri para nogu pomoću kojih se čvrsto drže za dlaku. Hrane se nekoliko puta dnevno bušeći kožu posebnim strukturama usne šupljine nalik na igle. Životni vijek im je 30 dana za vrijeme kojeg odrasla ženka može izlegnuti 300 jajašaca ili gnjida uz sam korijen kose. Jajašca su ovalna i duga otprilike 0,8 milimetara, najčešće smještena u stražnjem dijelu vrata i iza ušiju. Tamo ih uz dlake fiksira proteinsko ljepilo koje iz svog reproduktivnog organa luči odrasla ženka.

Iz gnjide se za otprilike tjedan dana izlegne spolno nezrela uš koju nazivamo larva ili nimfa. Obično se smjesti 1-2 milimetra od skalpa gdje pronalazi optimalnu temperaturu za svoj daljnji rast i razvoj. Nakon 8 do 10 dana nimfa postaje spolno zrela i spremna za razmnožavanje. Uz uš glave, na čovjeku mogu parazitirati još dvije vrste sličnog životnog ciklusa - tjelesna uš (Pediculus humanus corporis) i stidna uš (Phtyrius pubis). Za razliku od tjelesnih uši koje mogu biti vektori za bolesti poput tifusa pjegavca ili rovovske groznice, uši glave nisu prijenosnici drugih infekcija.

Otkrivanje infestacije

Pažljivim pregledom kose i kože glave (često i uz korištenje povećala) moguće je vidjeti gnjide, nimfe ili odrasle oblike ušiju. Nimfe i odrasle jedinke prisutne su u manjem broju i sklone bježanju od prstiju, pa ih je tako teže uočiti. Zbog toga se dijagnoza najčešće postavlja pronalaskom gnjida u blizini skalpa, što potvrđuje da se radi o ušljivosti ili pedikulozi. Kako su zbog učinka ljepila gnjide čvrsto prilijepljene uz kosu, mogu se razlikovati od peruti koju je lako skinuti s kose.

Ono što često pobuđuje sumnju da bi se moglo raditi o ušljivosti jest uporan svrbež glave koji se pojačava tri do četiri tjedna nakon početne infestacije. Navedeni svrbež može dovesti do razdražljivosti, nesanice i gubitka koncentracije. Reakcija na ubode je vrlo blaga te se ne viđa često između vlasi kose, iako može biti vidljiva na koži vrata kod osoba s dugom kosom. U rijetkim slučajevima intenzivan svrbež i češanje mogu dovesti do sekundarne infekcije, tj. razvoja impetiga ili drugih gnojnih upala kože. Povećanje limfnih čvorova i vrućica javljaju se iznimno rijetko.

Metode uklanjanja ušiju

U rješavanju infestacije zahvaćene osobe najbitnije je prekinuti reproduktivni ciklus ušiju glave. Danas na tržištu postoji čitav niz pedikulicida, tj. preparata upravo za tu svrhu. Najčešće se rabe šamponi koji sadrže piretrin te posipanje vlasišta permetrinskim prahom. Tretman pedikulicidom bitno je ponoviti barem još jednom za desetak dana jer je nakon polaganja jajašaca potrebno 6 do 9 dana kako bi se izlegle nimfe. Nakon toga je s vlasišta potrebno odstraniti sve gnjide ispiranjem kose u toploj zakiseljenoj vodi, što olakšava njihovo uklanjanje. Važno je izbjegavati kontakt šampona i drugih preparata s očima te njihovu nekritičnu primjenu kako bi se izbjegao potencijalni toksični učinak. Oralni antihelmintici poput ivermektina i albendazola pokazali su se učinkovitim, premda se rijetko propisuju za ovu svrhu.

Postoje i mehaničke metode uklanjanja ušiju, poput zagrijanog zraka ili električnog češlja. Uslijed struje vrućeg zraka uš gubi vlagu, dolazi do njenog isušivanja i naposljetku do smrti. U tome (uz adekvatnu tehniku) od koristi može biti i obično sušilo za kosu. Električni češalj koristi se malim električnim nabojem kako bi uništio uši koje dolaze u kontakt sa zupcima češlja. Radi se o sigurnom i učinkovitom načinu borbe protiv ove infestacije, a pritom se izbjegava razvoj rezistencije koja može predstavljati problem kod tretmana pedikulicidima. Kod težih oblika ušljivosti često se preporučuje šišanje, budući da kraća kosa znatno olakšava uklanjanje uši i gnjida.

Kontrola okoline i prevencija

Mjere kontrole okoline potrebno je provesti čim se otkriju uši kod jednog člana obitelji ili kolektiva. Naime, kod nedavne infestacije uši se ne moraju nužno vidjeti prilikom pregleda, no takva osoba predstavlja mogući izvor ponovnog širenja zaraze na druge osobe. Dakle, potrebno je tretirati vlasišta svih članova obitelji, a nakon toga u vrućoj vodi oprati svu posteljinu, ručnike, kape i odjeću koja se navlači preko glave. Odjeću i predmete koje nije moguće tretirati vrućom vodom valja držati zatvorenima u plastičnoj vrećici tijekom 2 tjedna. Pod i namještaj je potrebno pažljivo usisati, a prskanje prostorija insekticidima nije od koristi.

Redoviti pregled vlasišta djece omogućava dijagnosticiranje ušljivosti u ranom stadiju, što olakšava liječenje i smanjuje mogućnost zaraze drugih. Na području i u sezoni čestih infestacija potrebni su tjedni pregledi djece, napose one u dobi između 4 i 15 godina. Također postoje i sprejevi s cjelodnevnim djelovanjem koji odbijaju uši od dolaska u kosu, pogodni za korištenje u sezoni ušljivosti. Odgovornost rješavanja ušiju glave leži na obitelji, a zadaća kolektiva (škola i vrtića) i epidemiologa je maksimalno pomoći u tom nerijetko dugotrajnom procesu.