Gradus tumora

Što je gradus tumora?

Određivanje gradusa je važno jer je gradus jedna od komponenti koja se uzima u obzir kod određivanja agresivnosti tumora odnosno prognoze za svakog bolesnika s malignim tumorom. Može se uopćeno reći da tumori nižeg gradusa imaju bolju prognozu. Određivanje gradusa osim prognostičke važnosti u nekim tipovima malignih tumora kao što su sarkomi mekih tkiva, tumori mozga, karcinomi dojke i prostate ima i terapijsku važnost jer vrsta i odabir terapije ovisi o samom gradusu tumora.

Nakon što se tumor ili dio tumora odstrani šalje se na patologiju gdje se primljeni uzorak makroskopski i mikroskopski pregledava. Pregled obavlja patolog te na temelju makroskopskog i histološkog izgleda postavlja dijagnozu. U slučaju da se radi o malignom tumoru patolog određuje i gradus tumora koji osim izgleda samih malignih stanica često uključuje i način rasta tumora, broj mitoza (broj stanica koje se dijele) te prisutnost nekroze (raspada). U slučaju kad se unutar istog tumora nalaze bolje i lošije diferencirana područja, gradus tumora se određuje prema najslabije diferenciranom području. Osim histološkog gradusa u tumorima se može odrediti i nuklearni (jezgrin) gradus. Nuklearni gradus određuje se na temelju izgleda i oblika jezgre tumorskih stanica te na temelju postotka tumorskih stanica koje se dijele (koje su u mitozi). Gradus tumora ne smije se zamijeniti sa stadijem ili proširenosti tumora. Stadij ili proširenost tumora daje nam odgovora na pitanje koliko se tumor proširio u tijelu, a određuje se na temelju smještaja tumora, veličine tumora, broja tumora i zahvaćenosti limfnih čvorova (širenja tumora u limfne čvorove).

Graduiranje tumora

Prema općeprihvaćenoj preporuci udruge The American Joint Commission on Cancer (AJCC) tumori se graduiraju u 4 stupnja: dobro diferencirani tumori (gradus 1 - G1), umjereno diferencirani tumori (gradus 2 - G2), slabo diferencirani tumori (gradus 3 - G3) i nediferencirani tumori (gradus 4 - G4). Stanice tumora gradusa 1 izrazito nalikuju stanicama normalnog tkiva iz kojega nastaju i imaju tendenciju da se sporo umnažaju i rastu te se smatra da će se takvi maligni tumori ponašati najmanje agresivno. Stanice tumora gradusa 2 još uvijek nalikuju stanicama normalnog tkiva iz kojega nastaju, ali imaju tendenciju bržeg umnažanja i rasta u usporedbi sa stanicama tumora gradusa 1. Stanice tumora gradusa 3 i 4 jako se razlikuju ili uopće ne nalikuju stanicama normalnih tkiva iz kojih nastaju, brzo se umnažaju i rastu te se takvi tumor ponašaju izrazito agresivno.

U posljednje vrijeme sve se više koristi sistem graduiranja (posebice kod karcinoma mokraćnog mjehura, želuca i debelog crijeva) koji tumore dijeli u dva gradusa: niski i visoki gradus. U slučaju takvog određivanja gradusa, tumori gradusa 1 spadaju u tumore niskog gradusa dok tumori gradusa 3 i 4 spadaju u tumore visokog gradusa. Skupina tumora gradusa 2 se u takvim slučajevima dijeli i dio takvih tumora svrstava se u tumore niskog gradusa, a dio u tumore visokog gradusa.

Graduiranje po tipu tumora

Način određivanja gradusa razlikuje se za svaki tip malignog tumora. Za karcinome pločastih stanica gradus se određuje na temelju diferenciranosti (koliko tumorske stanice nalikuju normalnim stanicama) tumorskih stanica te na temelju prisutnosti i količini orožnjavanja. U karcinomu dojke koristi se tzv. Bloom-Richardsonov sistem određivanja gradusa koji uz stupanj diferenciranosti stanica uključuje i način rasta tumora te broj mitoza. Kod karcinoma želuca gradus se određuje na temlju načina rasta, odnosno tumori gradusa 1 su građeni od žljezdanih formacija dok su tumori gradusa 3 građeni od solidnih nakupina i pojedinačnih tumorskih stanica. Sličan način određivanja gradusa koristi se i kod karcinoma debelog crijeva te se na temelju postotka tumora koji je građen od žljezdanih formacija određuje gradus. Dobro diferencirani tumori debelog crijeva (gradus 1) građeni su od preko 95% žlijezda, umjereno diferencirani tumori (gradus 2) imaju 50 do 95% žlijezda, slabo diferencirani tumori (gradus 3) imaju između 5 i 50% žlijezda dok nediferencirani tumor (gradus 4) imaju manje od 5% žlijezda. Kao što je već prije spomenuto, kod karcinoma želuca i debelog crijeva sve se češće koristi sistem graduiranja od dva gradusa; niski i visoki gradus. U određivanju gradusa tumora bubrega koristi se tzv. Fuhrmanov sistem koji se temelji na izgledu jezgara i prisutnosti jezgrica (nukleola) u jezgri. Gleasonov sistem graduiranja u upotrebi je kod karcinoma prostate, a temelji se na arhitekturalnim karakteristikama žlijezda karcinoma prostate. Postoji pet stupnjeva diferenciranosti karcinoma prostate prema Gleasonu odnosno pet Gleason-uzoraka. Gleason-uzorak 1 predstavlja najbolje diferencirani dok je Gleason-uzorak 5 najslabije diferenciran tumor. Pokazalo se da je prognoza karcinoma prostate kompatibilna sa zbrojem stupnja diferenciranosti dvaju najzastupljenijih komponenti tumora. Zbrajanjem vrijednosti Gleason-uzorka najzastupljenije i druge po zastupljenosti komponente dobije se Gleason-zbroj. Budući da postoji pet stupnjeva Gleason-uzorka, Gleason-zbroj se može kretati od 2 do 10. Dobro diferencirani tumori imaju Gleason-zbroj 2 do 4, srednje diferencirani 5 do 6, a slabo diferencirani 8 do 10. Tumori Gleason-zbroja 7 smatraju se srednje do slabo diferenciranim, a ovisno o prevladavajućoj komponenti mogu biti svrstani u jednu od ove dvije kategorije. Kod malignih tumora mekih tkiva (sarkoma) gradus se najčešće određuje u skladu sa sistemom FNCLCC-a (French Fédération Nationale des Centres de Lutte Contre le Cancer), a temelji se na diferenciranosti stanica, prisutnosti i količini nekroze te broju mitoza.