Pigmentne promjene kože

Zbog toga želimo istaknuti da ljetni period, kada je jaka insolacija, nije pogodan za uklanjanje pigmentnih promjena kao ni ostalih znakova solarne degeneracije kože, već upravo obrnuto. Ljeti trebamo razmišljati kako što bolje kožu zaštiti od ultraljubičastog zračenja i na taj način spriječiti nove promjene, a zimski period treba iskoristiti za uklanjanje nepoželjnih znakova starenja kože.

Starenje kože uključuje dva osnovna procesa: unutarnje ili intrinzično starenje kože, koje je univerzalna, neizbježna pojava što nastaje s vremenom; te ekstrinzično starenje (photoaging ili solarna degeneracija kože), koje obuhvaća promjene koje nastaju zbog ponavljanog, dugotrajnog izlaganja ultraljubičastim zrakama (sunčevim ili umjetnim u solarijima).

Koža ima sposobnost samozaštite od negativnih učinaka UV-zračenja koja se odvija pomoću vlastitih zaštitnih mehanizama. To su:

• Pigmentacija
• Zadebljanje rožnatog sloja kože
• Mehanizam obnove DNK-a
• Tvorba različitih tjelesnih tvari, tj. vlastitih zaštitnih filtera
• Aktivacija vlastitih tjelesnih antioksidansa

Za stvaranje pigmentacije i zadebljanje rožnatog sloja u svrhu stvaranja vlastite fotozaštite potrebno je, pri malim dozama UV-zračenja, vremensko razdoblje od 2 do 4 tjedna.

U slučaju da koža ostane predugo izložena suncu, vlastita fotozaštita je koži nedovoljna i mehanizmi za obnovu DNK-a postaju preopterećeni. Uslijed prevelikih oštećenja izazvanih zračenjem stanice odumiru ili se "kvare" te prosljeđuju krive genetičke informacije. Na taj način uslijed djelovanja sunca, odnosno ultraljubičastog zračenja nastaju kronična oštećenja kože: suhoća i naboranost kože, gubitak elastičnosti, promjene pigmentacije (sunčane pjege, lentigines, hipopigmentacije), solarna elastoza, teleangiektazije, solarna purpura, hiperplazija lojnica, prekanceroze, a moguće su i maligne tumorske tvorbe - bazocelularni i planocelularni karcinom te melanom.

Melaninske pigmentacije (promjene pigmentacije)

Ovdje ubrajamo sunčane pjege, solarni lentigo i melasmu.

Ephelides (sunčane pjege)

Ephelides ili sunčane pjege kozmetska su anomalija kože koja se klinički lako prepoznaje. Javljaju se u obliku sitnih, pigmentiranih mrlja smećkaste boje najčešće smještenih na koži središnjih dijelova lica (nosu, obrazima). Mogu se javiti i na ostalim fotoeksponiranim predjelima kože, poput ramena, gornjeg dijela leđa, na vratu, sternalno i na rukama. Kod nekih ljudi prekrivaju gotovo cijelu kožu tijela. Njihov broj i intenzitet proporcionalan je izloženosti suncu. U pravilu se pojavljuju u djetinjstvu, a postaju naglašenije tijekom ljeta.

Pjege blijede tijekom godišnjih doba s manjom insolacijom. Kod starijih bolesnika dolazi do regresije i povlačenja pjega. Histološki se opaža povećani broj melaninskih granula u stanicama temeljnog sloja epidermisa. Budući da se radi o potpuno dobroćudnim promjenama terapija nije potrebna. Iz kozmetskih razloga mogu se pokušati tretmani izbjeljivanja, krioterapija, površinski kemijski piling te laserski tretmani, ali niti jedna od navedenih metoda ne dovodi do zadovoljavajućih terapijskih rezultata. Savjetuje se fotozaštita i izbjegavanje izlaganju prirodnim i umjetnim izvorima UV-zračenja.

Solarni lentigo

Solarni lentigo pripada u najčešće pigmentne lezije na koži koja je zahvaćena fotostarenjem. Riječ je o pojavi hiperpigmentacija velikih nekoliko milimetara u promjeru, smećkaste boje, smještenih u razini kože, koje se pojavljuju na fotoeksponiranim područjima kože poput lica, dorzuma šaka, te na ekstenzornim stranama podlaktica. Obično se javljaju nakon 40. godine života, a starenjem se njihov broj povećava. Za ove promjene je karakteristično da ne blijede tijekom godišnjih doba s manje sunčeve svjetlosti. Histološki se nalazi povećani broj melanocita u temeljnom sloju epidermisa.

Budući da se ove promjene direktno povezuju sa starošću i dugotrajnim izlaganjem suncu, postoje brojni sinonimi koji to i označavaju te se ove promjene nazivaju i suncem inducirane pjege, senilni lentigo ili age spots.

Postoje brojne metode uklanjanja solarnog lentiga. Primjenjuje se terapija tekućim dušikom (krioterapija), različita sredstva za depigmentaciju, kemijski piling sa trikloroctenom kiselinom te dermoabrazija. Ipak, u današnje vrijeme najviše se primjenjuje laserska kirurgija jer pokazuje najbolje terapijske rezultate zbog mogućnosti selektivnog uništavanja pigmenta bez ozljeđivanja okolnog tkiva.

Fotozaštita i neizlaganje UV-zrakama iznimno su važni u prevenciji nastanka solarnog lentiga.

Melasma

Melasma ili chloasma je pojava multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu. Etiološki se razlikuje:

• trudnička melasma, koja se javlja kod oko 70% trudnica; nakon poroda promjene se mogu spontano povući, ali i perzistirati
• hormonalna melasma uzrokovana je pojačanim utjecajem estrogena; javlja se u žena koje uzimaju oralnu hormonalnu kontracepciju, te kod tumora jajnika

Melasma se može javiti i kod kroničnog hepatitisa te kod drugih teških bolesnika (koji boluju od tuberkuloze i malignih bolesti). Mogu je izazvati i drugi lijekovi, npr. difenilhidantoini. Određeni broj slučajeva je idiopatski, što znači da pojavu hiperpigmentacije ne povezujemo niti s hormonalnim promjenama niti s uzimanjem drugih lijekova. Prema nekim autorima, idiopatska melazma ipak se može dovesti u korelaciju s blagom, klinički beznačajnom disfunkcijom jajnika.

Učestalost melasme u Hrvatskoj relativno je visoka, osobito u mlađih žena s mediteranskim tipom kože.

Klinička slika melazme je tipična: na koži lica, na obrazima, čelu, nosu i u perioralnoj regiji, najčešće simetrično, nalaze se mrlje svijetlo- do tamnosmeđe boje, okruglastog ili ovalnog oblika.

Trudnička melazma može i spontano nestati nekoliko mjeseci nakon poroda, a nepredvidivo je hoće li se pojaviti u sljedećim trudnoćama. I melazma uzrokovana kontraceptivima može spontano nestati nakon prekida uzimanja hormona, a najlošiju prognozu u smislu spontanog povlačenja ima idiopatska melazma.

U liječenju melasme pokušava se primjena različitih sredstava za izbjeljivanje, kemijski pilinzi i laserski tretmani, te kombinacija navedenih postupaka. Na žalost, niti jedan od postupaka još uvijek nije pokazao zadovoljavajuće terapijske rezultate. Prilikom terapije melasme treba biti vrlo oprezan, te je potrebno unaprijed upozoriti pacijente da su nakon terapije moguće i neželjene popratne pojave u vidu još jačih hiperpigmentacija, kao i česti recidivi. U liječenju svih hiperpigmentacija, pa tako i melazme, najvažniju ulogu ima prevencija - zaštita od djelovanja UV-zraka.