Duševni poremećaji i suvremeni način života

Sindrom kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora je poremećaj karakteriziran pojavom umora kojem se ne može odrediti točan tjelesni uzrok. Većina današnjih teorija o nastanku tog sindroma zastupa mišljenje da su u podlozi blaži tjelesni i psihički poremećaji (npr. blaža virusna infekcija, blaži anksiozno-depresivni poremećaj) koji dovode do pojave psihofizičkih simptoma.

Simptomi nastupaju naglo, najčešće u prethodno zdrave osobe. Osoba se žali na osjećaj teškog umora, bolove u mišićima i zglobovima, a uz to ima povišenu tjelesnu temperaturu i povećane limfne čvorove. Bolest može proći vrlo brzo, bez posljedica i potrebe liječenja, međutim može biti dugotrajna i toliko izražena da onesposobljava oboljelog u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Dijagnosticirati sindrom kroničnog umora vrlo je teško budući da se manifestira nespecifičnim tegobama koje nalikuju brojnim bolestima. Iz tog razloga liječenje je isključivo simptomatsko: antipiretici za snižavanje povišene tjelesne temperature i analgetici za bolove u mišićima i zglobovima. Vitaminski dodaci, pravilna prehrana te umjerena tjelovježba pomoći će u podizanju imunološkog statusa cijelog organizma te na taj način smanjiti osjećaj umora i tjelesne simptome. U težim i dugotrajnijim slučajevima potrebna je pomoć psihologa i psihijatra.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Osobe oboljele od opsesivno-kompulzivnog poremećaja imaju neželjene misli koje im se neprestano nameću te ritualne radnje, odnosno kompulzije, kojima odvraćaju pažnju s tih misli. Primjerice, osoba može biti opsjednuta mislima o bacilima, stoga počinje konstantno prati ruke kako bi misli dovela pod kontrolu. Osoba također može biti opsjednuta mislima o provali u svoj dom te zbog toga stalno provjerava jesu li vrata zaključana, neprestano zaključavajući i otključavajući bravu nebrojeno puta.

Opsesivne misli u osobi bude osjećaje anksioznosti jer su neželjene i ona ih hoće odagnati pod svaku cijenu. Zato razvija kompulzivne radnje kojima pokušava dokazati neistinitost i neutemeljenost svojih misli. To znači da je osoba u potpunosti svjesna nestvarnosti svojih misli, međutim ne nalazi nikakvo drugo rješenje za njih osim obavljanja ritualnih radnji koje je umiruju.

Kompulzivne radnje osobu rješavaju opsesivnih misli, ali je s druge strane onemogućavaju u obavljanju bilo čega osim njih jer će se u protivnom misli vratiti. Tako oboljele osobe upadaju u začarani krug iz kojeg ih može izvući jedino primjerena psihoterapija, a ponekad i liječenje lijekovima.

Somatoformni poremećaji

Somatoformi poremećaji su poremećaji u kojima osoba doživljava i razvija tjelesne simptome bolesti za koje se ne može dokazati organski uzrok, a istovremeno one odbijaju prihvatiti da oni imaju psihogeni uzrok te inzistiraju na daljnjim ispitivanjima i pregledima.

Multipli somatizacijski poremećaj. Histerija, Briguetov sindrom ili multipli somatizacijski poremećaj karakteriziraju brojni, raznorazni ponavljajući tjelesni simptomi koji se najčešće javljaju u osoba prije tridesete godine života, a znaju trajati godinama. Tjelesnih simptoma ima nebrojeno mnogo:

• povraćanje, bol u trbuhu, mučnina, nadutost, proljev
• poteškoće mokrenja, bol pri mokrenju
• bolovi u udovima, križobolja, glavobolja
• plitko i ubrzano disanje, bol u prsima, lupanje srca
• poteškoće gutanja, zamućen vid, dvoslike, gubitak glasa
• seksualna nezainteresiranost, bol pri spolnom odnosu, impotencija
• bolne menstruacije, neredoviti ciklusi, obilna menstrualna krvarenja

Stalan somatoformni bolni poremećaj. Stalan somatoformni bolni poremećaj karakterizira trajna prisutnost boli koje se ne može objasniti organskim procesima i tjelesnim poremećajima. Bol je neodređene lokalizacije, a oboljeli često uzimaju analgetike koji im ne pomažu. Smatra se da poremećaj nastaje kao pokušaj regresije pojedinca i pronalaženja načina da se izuzme iz obavljanja svakodnevnih obveza za koje osjeća da ih nije više u mogućnosti izvršavati, stoga se traži legitiman izgovor.

Hipohondrijski poremećaj. Hipohondrijski poremećaj karakterizira stalna preokupacija osobe da boluje od kakve somatske bolesti i pri tom stalno navodi nove simptome. Osoba normalne tjelesne pojave tumači kao abnormalne i nemoguće ju je uvjeriti u suprotno. Zato osoba konstantno traži nove preglede i testiranja, iako su ona prethodna pokazala normalan nalaz.

Mogućnosti liječenja duševnih poremećaja izazvanih suvremenim načinom života

Psihoterapija i liječenje lijekovima osnova su liječenja duševnih poremećaja izazvanih suvremenim načinom života. Psihoterapija može biti individualna, obiteljska ili grupna, ovisno o potrebama i stupnju poremećaja oboljelog. Razgovor sa psihijatrom ključan je u liječenju fobija i paničnih napadaja jer je to jedini način da se osoba pod stručnim vodstvom suoči sa svojim strahovima kako bi ih uspješno prevladala.

Liječenje lijekovima temelji se na davanju anksiolitika i benzodiazepina koji djeluju izravno na neurokemijske procese u središnjem živčanom sustavu.Terapija lijekovima najčešće je dovoljna u liječenju blažih anksioznih poremećaja. U teškim slučajevima ovih duševnih poremećaja potrebna je kombinirana terapija te bolničko liječenje. Problem ovih duševnih poremećaja leži u činjenici da ih je iznimno teško prepoznati i razlučiti od svakodnevnih psihičkih posrtaja koji su normalan dio funkcioniranja u suvremenom svijetu.

Iz tog razloga bi trebalo uložiti više snage i sredstava u senzibilizaciji liječnika i pacijenata za te probleme jer je liječenje psihoterapijom i/ili lijekovima izuzetno učinkovito i omogućava osobi daljnje normalno funkcioniranje.