Akne

Koža pod opsadom

Akne su jedna od najčešćih dermatoza koje zahvaćaju oba spola, a javljaju se u raznim oblicima uglavnom u razdoblju puberteta. Naziv potječe iz starogrčkog jezika i označava erupciju, a najučestaliji oblik (o kojem ćemo i govoriti) u medicinskoj literaturi pronalazimo pod nazivom acne vulgaris ili acne juvenilis.

U prosjeku se prvi puta javljaju između 13. i 15. godine i obično se povlače nakon 20. godine života, iako u nekim slučajevima mogu potrajati i do 30. godine. Mjesta gdje se najčešće pojavljuju su čelo, obrazi, nos, brada te područje ispred uha, dok nešto rjeđe zahvaćaju kožu vrata, ramena, gornjih dijelova leđa te područje oko prsne kosti.

Njihov nastanak povezan je s produkcijom androgena, tj. muških spolnih hormona. Za vrijeme puberteta, razina tih hormona se povećava i u djevojaka i u dječaka, što može potaknuti žlijezde lojnice na stvaranje veće količine loja kojeg izlučuju u tzv. lojne folikule. To povećano stvaranje i nakupljanje loja sužava otvore lojnih žlijezda i sprječava njegov izlazak, no unatoč tome, zbog navedenog utjecaja hormona stvaranje loja se ne smanjuje.

Uslijed toga dolazi do proširenja pora, promjene u procesu orožnjavanja u samom kanalu žlijezde lojnice te zatvaranja pora na koži odumrlim stanicama.

Na taj način stvara se idealan okoliš za razmnožavanje bakterija i razvoj upalnog procesa, a jedna od najčešćih bakterija na koži koja se hrani lojem jest Propionibacterium acnes. Ona razlaže otpadne tvari i masne kiseline koje iritiraju žlijezde lojnice te na taj način dovodi do upale i razvoja akni. No još uvijek ostaje pitanje zbog čega neki ljudi skloni razvoju akni, a drugi ne. Izuzev utjecaja hormona i bakterija, od drugih odgovornih čimbenika na prvom se mjestu nalazi njihova tendencija javljanja u obitelji.

Osoba kojoj je neki član bliže obitelji bio suočen s aknama može očekivati raniju pojavu bolesti i težu kliničku sliku. Iritacija kože te češanje i grebanje lica također mogu aktivirati upalu, a dokazano je da nastanku akni pridonosi i stres. Od medikamenata, akne mogu uzrokovati androgeni, barbiturati, litij, anabolički steroidi, svi lijekovi koji u svojoj kemijskoj strukturi sadrže halogene te opijati i opioidi (posebice uneseni intravenskim putem). Utjecaj hrane još uvijek je predmet brojnih rasprava, a treba naglasiti da higijena nema nikakve veze s njihovom pojavom.

Klinička slika - više lica istog problema

Kada nagomilani loj i odbačene epitelne stanice ne mogu izići na površinu kože, kao što smo već prije objasnili, skrućuju se i dovode do razvoja žućkastobjelkaste mase koju nazivamo komedonom. Ovisno o tome vidi li se otvor lojnog folikula ili ne, razlikujemo otvoreni komedon (poznat pod nazivom miteser) te zatvoreni (koji izgleda poput bijelih prištića). U komedonima se nakupljaju razne bakterije, a ako se zbog njihovog utjecaja te zastoja loja folikul proširi i pukne, njegov sadržaj raširit će se u okolno tkivo i dovesti do upalne reakcije. Tada nastaju različite tvorbe poput papula (uzdignutih čvorića), pustula (gnojnih mjehurića) i upalnih čvorova koji mogu biti prekriveni ljuskicama. P

rema vrsti promjena i težini kliničke slike, akne dijelimo u nekoliko kliničkih oblika.

• Acne comedonica predstavljaju najblaži oblik bolesti, kod kojeg se promjene javljaju uglavnom na licu. Od promjena prevladavaju otvoreni i zatvoreni komedoni, iako se povremeno zna javiti i poneka papula.
  
• Srednje težak oblik bolesti sa šarolikom kliničkom slikom nazivamo acne papulopustulosa, gdje uz komedone pronalazimo bolne crvene papule veličine graška, od kojih neke prelaze u pustule. Osim lica, promjene se znaju javiti na leđima te oko prsne kosti.
  
• Acne conglobata najteži su oblik bolesti češći u mladića. Uz komedone, papule i pustule, upalni proces zahvaća dublje dijelove folikula i tkiva oko folikula te nastaju kruti i bolni gnojni čvorovi koji mogu dosegnuti veličinu lješnjaka. Osim toga, spajanjem tih promjena dolazi do nastanka velikih pločastih infiltrata koji se izbočuju iznad površine kože; oni vremenom mogu omekšati i razviti se u šupljine popunjene gnojnim sadržajem. Nakon cijeljenja često zaostaju vrlo ružni ožiljci, a uz lice može biti zahvaćeno gotovo čitavo tijelo.
  

Što koristiti u liječenju?

Budući da smo gotovo svi u jednom dijelu našeg života suočeni s aknama, ne postoji pravo vrijeme kada ih se preporuča liječiti. Najbolji savjet je poduzeti nešto kada mislite da se situacija izmakla kontroli, a terapiju bi svakako trebalo prepustiti liječniku, tj. specijalistu dermatologije. Kako bi se postigao dobar terapijski učinak, potrebno je reducirati stvaranje masti, ubrzati izmjenu stanica gornjih slojeva kože te iskorijeniti bakterijsku infekciju i upalu. Liječenje uključuje čitav niz lokalnih preparata kao i lijekove koji se uzimaju na usta, a izbor će naravno ovisiti o težini kliničkih promjena na koži. Kod blagih oblika akni dobri rezultati mogu se postići i samo lokalnom terapijom. Koža bi se trebala prati toplom vodom te kiselim ili neutralnim sapunom, a zatim protrljati benzoil-peroksidom, rezorcinolom ili alkoholnom otopinom salicilne kiseline.

Danas se sve češće koriste lokalni proizvodi na bazi vitamina A, a ako akne pokazuju znakove upale, nije isključena ni lokalna primjena antibiotika koje obavezno mora propisati dermatolog. Na upalne promjene se preko noći mogu stavljati tekući puderi i paste s dodatkom sumpora. Srednje teški oblici akni najbolje odgovaraju na oralnu primjenu antibiotika u trajanju od barem 12 tjedana. Kod teških oblika akni (kao i kod srednje teških gdje antibiotici nisu polučili uspjeh) najbolji izbor su lijekovi nazvani retinoidi.

Ti sintetski analozi vitamina A vrlo su velike terapijske djelotvornosti, no zbog mogućnosti razvoja teških nuspojava, pacijenti koji ga uzimaju moraju biti pod stalnom kontrolom liječnika. Neke od popratnih pojava uključuju suhoću koža i sluznica, bolove u zglobovima, depresiju, povišenje razine lipida u krvi, akutno oštećenje jetre te poremećaje razvoja ploda u trudnica (zbog čega se kod žena u reproduktivnoj dobi mora tijekom terapije provoditi kontracepcija).

Osim retinoida, u liječenju teških oblika akni mogu se koristiti i sebosupresivi, tj. pripravci koji smanjuju izlučivanje žlijezda lojnica, no zbog antiandrogenog učinka, takva sredstva dopušteno je davati samo ženskim osobama. S obzirom da se radi o vrlo raširenom problemu, tržište je zatrpano proizvodima sumnjive i nedokazane djelotvornosti. Zbog toga bi se liječenje moralo prepustiti stručnjaku koji će znati na koji način postići najbolje rezultate. Nažalost, ponekad i uz sve napore nakon nekih oblika akni ostaju ožiljci na koži.

Dermatolozi mogu koristiti kozmetičku kirurgiju kako bi smanjili te ožiljke, a postupci uključuju ljuštenje oštećene kože kemikalijama, krioterapijom (tretmanom ledom) ili dermabrazijom.

Savjeti

U velikom broju slučajeva akne se mogu izbjeći ili kontrolirati dobrom njegom kože i pažljivim tehnikama samonjege. Donosimo vam nekoliko savjeta kako to postići:

• Perite lice neutralnim sapunom dva puta na dan. Obavezno operite kožu svaki put kada postane masna, no nemojte prejako trljati i ribati kako ne biste pogoršali upalu.
• Izbjegavajte frizure kod kojih kosa neprestano dodiruje vaše lice, a preporuča se i redovito pranje kose.
• Nemojte tiskati prištiće jer to može izazvati upalu te ostaviti ožiljke.
• Ne izlažite kožu pretjeranoj hladnoći, toplini ili jakom suncu. Iako sunce može nakratko smanjiti broj akni, neće ih izliječiti, a previše izlaganja suncu dovodi do razvoja opeklina i raka kože.
• Koristite proizvode na bazi vode te izbjegavajte kozmetiku na bazi masti i ulja.
• Iako nema znanstvenih dokaza da određene vrste hrane uzrokuju akne, smanjite unos onih namirnica nakon kojih vam se javio velik broj prištića.
• Hranite se zdravo, pijte mnogo tekućine i redovito vježbajte. Ako se vi osjećate zdravo, tako će se osjećati i vaša koža.
• Probajte nabaviti losione (koji se mogu nabaviti bez recepta), a koji su učinkoviti u isušivanju suvišne masnoće i poticanju ljuštenja.
• Pokušajte što je više moguće smanjiti stres.