Kronično proširene vene nogu

Zašto nastaju proširene vene?

Najvažniji rizični faktori navedenog oboljenja su genetika te individualne životne i radne navike pojedinca. Utvrđeno je da u oko 15-40% slučajeva postoji obiteljsko nasljeđivanje, a najčešće su pogođeni pripadnici bijele rase. Razvoju bolesti posebno pogoduju trudnoća, produljeno stajanje te produljeno hodanje i prekomjerna tjelesna težina. Pogoduje i ženski spol, i to zbog toga što ženski spolni hormoni utječu na širenje stijenke vena. Sukladno navedenom, uzimanje hormonske nadomjesne terapije ili oralne kontracepcije također povećava rizik od razvoja proširenih vena. Faktore rizika predstavljaju i izlaganje suncu ili toplini (solarij, sauna) te starija dob. Pored navedenog, proširene vene mogu biti posljedica ranije tromboze vena, ili traume vena.

Kako prepoznati simptome?

Kliničkim se pregledom obično razlikuje 7 stadija bolesti:

• Stadij 0 - ne vidi se niti pipa znakova proširenih vena.
• Stadij 1 - vide se teleangiektazije (sitne, paučinaste vene, koje mjere do 1mm širine), venule (vene koje mjere do 2 mm širine), ili retikularne vene (mjere do 4 mm širine), ili crvenilo/oteknuće oko gležnja .
• Stadij 2 - vide se varikozne vene (vrećaste), koje mjere više od 4 mm širine.
• Stadij 3 - vidi se edem (nateknuta noga), ali bez promjena na koži.
•  Stadij 4 - vide se promjene na koži koje su uzrokovane bolešću vena (pigmentacija, venski ekcem, lipodermatoskleroza, tj. otvrdnuće i zatamnjenje kože).
• Stadij 5 - vide se promjene na koži, uz ulkus (ranu), koji je zarastao.
• Stadij 6 - vide se promjene na koži uz postojanje otvorenog ulkusa (rane).

Oboljela noga može biti simptomatska ili asimptomatska, drugim riječima, pacijent ne mora osjećati nikakve tegoba, ali može osjećati neke od sljedećih tegoba - osjećaj težine u nogama, nelagoda, iritacije kože, bolnost, itd. Klinički znakovi i simptomi kod pacijenata su u pravilu posljedica refluksa ili opstrukcije u proširenim venama, ili i jednog i drugog. Refluks (povrat krvi) u venama je posljedica oštećenja venskih zalistaka, kojima je kod zdravih pojedinaca uloga da potpomažu tijek krvi u pravcu srca, a sprečavaju povratan tijek krvi.

Međutim, proširene vene imaju oštećene zaliske, što rezultira zadržavanjem krvi ili tijekom krvi u suprotnom pravcu, što i uzrokuje pogoršanje kliničke slike i subjektivne smetnje. Uzrok same opstrukcije (začepljenja) u venama je najčešće venski tromb, koji može biti svježi ili stariji.

S druge strane, postoji i niz bolesti i tegoba koji pacijentu, ali i liječniku mogu nalikovati na vensku bolest nogu, a da nije riječ o njoj. Neke od bolesti koje mogu uzrokovati nateknuće (edem) nogu su srčano zatajenje, bolesti bubrega, jetrene bolesti, endokrini (žljezdani) poremećaji, nuspojave lijekova itd. Lokalne promjene slične venskoj bolesti, a koje nisu venskog uzroka mogu biti uzrokovane raspuknutom zakoljenskom (Bakerovom) cistom, podljevom krvi, tumorom u mekim čestima, rupturom mišića, limfnim edemom ili, pak, arterijskom bolešću nogu.

Što prvo poduzeti?

S obzirom na sve navedeno, nužno je da osoba, kod koje postoji sumnja ili klinička slika venske bolesti nogu napravi obojeni dopler (color Doppler) vena nogu. Riječ je o potpuno bezopasnoj i bezbolnoj ultrazvučnoj pretrazi, koja jasno slikovno prikazuje vene nogu, ali i druge strukture, kao što su arterije, potkožno masno tkivo, mišići i kosti. Osim toga, korištenjem takozvanog Dopplerovog efekta, navedena će pretraga dijagnosticirati da li postoji refluks u nekoj i kojoj od vena, odnosno da li u nekoj od vena postoji opstrukcija (začepljenje). Vrlo rijetko, sam obojeni dopler neće moći dati potpun odgovor na pitanje koji je uzrok tegoba, a u takvim slučajevima, pacijent će biti upućen na druge pretrage, koje su u načelu agresivnije ili skuplje i teže dostupne - flebografija, CT-flebografija, magnetska rezonancija, ili scintigrafija.

Metode prevencije i liječenja

U slučaju da se doplerom dijagnosticira akutna duboka ili površinska venska tromboza, pacijent će morati primiti hitnu antikoagulatnu terapiju heparinskim injekcijama te vjerojatno neko vrijeme biti zadržan u bolnici, nakon čega slijedi prelazak na terapiju varfarinskim tabletama, uz kontrolu krvne slike, što može potrajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.

Ako se utvrdi refluks (povrat krvi) u venama, trebat će odlučiti hoće li se kod pacijenta primijeniti neinvazivne metode ublažavanja tegoba ili posegnuti za metodama izlječenja, koje su u pravilu invazivne.

Neinvazivne metode

Neinvazivne metode mogu ublažiti tegobe, te donekle spriječiti ili usporiti daljnje napredovanje bolesti. Oboljele noge se mogu mazati mastima i emulzijama biljnog porijekla, koje prodiru u kožu i učvršćuju stijenke vena, zatim heparinskom mašću, koja potpomaže bolje cirkuliranje krvi kroz oštećene vene te sprječava stvaranje tromba, a od pomoći su i elastične čarape određenog stupnja kompresije (poglavito ukoliko se dokaže refluks u dubokim venama), te elastični zavoji. Koriste se i određene vrste tableta, također na biljnoj bazi, koji djeluju protuupalno te učvršćuju stijenke vena. Preventivno, djeluje i promjena načina života, to jest smanjenje utjecaja različitih gore navedenih faktora rizika, na primjer prekomjernog stajanja ili prekomjernog izlaganja suncu, prekomjerne tjelesne težine itd.

Invazivne metode

Međutim, ako tegobe predstavljaju veći subjektivni ili estetski problem, trebat će posegnuti za invazivnim metodama izlječenja. O odabiru prikladne invazivne metode liječenja odlučuje se prvenstveno na osnovu nalaza obojenog doplera i konzultacija sa liječnikom. U praksi se mogu koristiti manje invazivne metode ili visoko invazivne klasične kirurške metode liječenja.