Sve dlake na tijelu rastu iz folikula dlake. Ciklus rasta dlake dijelimo u tri faze, od kojih nam je najinteresantnija tzv. anagena koju karakterizira aktivan rast kose. Ona na vlasištu traje od 3 do 6 godina što ovisi o genskom statusu pojedinca, a kad ona završi, dlaka počinje slabjeti. Do ispadanja kose dolazi kada na folikul dlake djeluje neka štetna tvar, koja ga onemogućuje da stvara dlaku. Za pravilno funkcioniranje folikula vrlo je važno pravilno funkcioniranje organizma, budući da je folikul jako osjetljiv na poremećaje u ravnoteži izmjene tvari u tijelu. Ispadanje dlaka je normalna pojava. U ljudi dlake ne ispadaju sinkronizirano, već nasumično s površine čitavog vlasišta. Smatra se normalnim ispadanje od 70 do 100 dlaka s vlasišta dnevno, ali ako je broj veći od toga, trebalo bi pronaći i po mogućnosti otkloniti uzrok koji je do toga doveo. Pojačano ispadanje dlaka nazivamo telogenim efluvijem, a stanje nastalo gubitkom dlaka na vlasištu ili na drugim dijelovima tijela nazivamo alopecijom. Važno je napomenuti da postoji i urođena ćelavost, koja se očituje različito velikom površinom vlasišta na kojoj ne rastu dlake. Uz urođenu, postoji nekoliko tipova stečenih alopecija, a dijelimo ih prema uzroku ili obliku, tj. površini koju zahvaćaju.
Pojačani gubitak kose najčešće se može povezati s određenim bolestima kao što su bolest endokrinih žlijezda (posebice štitnjače), alergije, vitiligo, infekcije (pogotovo gljivične), dijabetes, tumori te metaboličke i autoimune bolesti. Telogeni efluvij povezujemo i s manjkom određenih vitamina i minerala , posebice cinka, bakra i željeza, te s primjenom određenih lijekova kao što su citostatici i kemoterapeutici. Međutim, do gubitka kose može doći i prilikom primjene lijekova: antidepresiva, lijekova za sniženje masnoća u krvi te lijekova za smanjenje kiselosti želučanog sadržaja. Na umu treba imati i razne otrove, kao što su živa, kadmij i ostali teški metali, koji djeluju toksično na folikul dlake i mogu uzrokovati ispadanje kose.
Riječ je o poremećaju ispadanja kose što obuhvaća 90% svih alopecija. Kao što mu i samo ime kaže, nastaje pod utjecajem muških spolnih hormona, poglavito testosterona. Budući da oba spola proizvode i muške i ženske spolne hormone, bitno je imati na umu da ova vrsta alopecije zahvaća i žene. Testosteron, za razliku od estrogena, skraćuje spomenutu anagenu fazu, što znači da će dlake pod njegovim utjecajem ispadati u sve kraćim vremenskim intervalima. Androgena alopecija je proces koji počinje već u mladosti, napreduje individualno različitom brzinom, a po obliku se razlikuje u muškaraca i žena. Androgena alopecija u muškaraca dijeli se u nekoliko tipova, koji u rasponu variraju od normalnog vlasišta prije puberteta do obilate ćelavosti, kod koje kosa preostaje samo na potezu od sljepoočnice do zatiljka. Za razliku od muške, ženska androgena alopecija odlikuje se održanim vanjskim granicama površine rasta kose, a kosa se prorjeđuje na tjemenu. Posebno osjetljiva razdoblja za žene jesu vrijeme nakon poroda i menopauza, kada dolazi do pada razine estrogena u krvi. Smatra se da preko 90% muškaraca u dobi od 60 godina ima neki stupanj ovog oblika alopecije. Dijagnosticiranu androgenu alopeciju moguće je liječiti minoksidilom, finasteridom, antiandrogenima ili estrogenima, a zbog potencijalne toksičnosti ovih lijekova terapiju određuje specijalist dermatolog. U slučajevima kada lijekovi nisu dopušteni ili nisu djelotvorni, uvijek je moguće napraviti transplantaciju kose te korištenje perike.
Ovaj oblik alopecije karakteriziran je žarišnim ispadanjem dlaka s vlasišta ili drugih dijelova tijela, a po proširenosti je možemo podijeliti na žarišnu, potpunu (gubitak sve kose na glavi) i univerzalnu (nedostatak svih dlaka na tijelu). Mehanizam pojave alopecije areate nije u potpunosti jasan, a istraživači vjeruju da je posredovana poremećajem imunološkog sustava te pojačanim stresom. Alopecija areata je poprilično učestala pojava u općoj populaciji te zahvaća 1-2% stanovništva. Važno je imati na umu da je riječ o najčešće reverzibilnoj pojavi, tako da će u 90% slučajeva kosa ponovno narasti na zahvaćenim mjestima, a to će se u čak 50% slučajeva dogoditi unutar prve godine od obolijevanja. Unatoč dobroj prognozi, vrlo je važno pružiti psihološku potporu oboljelima.
Do pojačanog ispadanja kose može doći i pod utjecajem sile, stoga ako i inače imate osjetljiviju kosu, poseban je oprez potreban prilikom češljanja, korištenja uvijača, glačala za kosu, kao i kod korištenja ukosnica i sličnih pomagala za postizanje savršene frizure. Kao poseban uzrok mehaničkog ispadanja kose treba spomenuti i neke psihičke poremećaje, od kojih su najpoznatiji trihotilomanija i trihofagija. Trihotilomanija je naziv za oblik impulzivnog poremećaja koji karakterizira čupanje kose, a često se nalazi u sklopu drugih psihijatrijskih bolesti, dok je trihofagija poremećaj u kojemu bolesnik proždire kosu. U ekstremnim slučajevima trihofagije može se javiti i tzv. Matovilkin sindrom, u kojemu probavni trakt bolesnika sadrži i nekoliko kilograma, inače za ljude neprobavljive, kose. Ovdje je, naravno, prije svega potrebno liječiti osnovnu psihijatrijsku bolest koja je dovela do gubitka kose.