Moja djevojčica ima 3 mjeseca. Rođena je iz prve, uredne trudnoće i poroda, PT 4000 g, Apgar 10/10, odmah po rođenju vitalna, nije imala hiperbilirubinemiju, otpuštena kući iz rodilišta 4. dan života kao zdrava i urednog statusa. Do sada nije bolovala. Psihomotorni razvoj do sada uredan, po mojoj procjeni i brži... Isto tako, do sada se nije uočavalo nikakvih patoloških obrazaca u neurološkom statusu. Moje pitanje je: mora li sva dojenčad raditi BAŠ SVE što bi trebala raditi u određenoj dobi? Ili imaju pravo na to da nešto nauče i malo kasnije? Na primjer, u dobi 2- 2,5 mjeseca jako su je interesirale igračke obješene iznad glave, vrlo ih je aktivno promatrala i lupala i hvatala i "pričala" s njima... Sad, sa 3 mjeseca, u 99% slučajeva pruženi predmet ne želi ni gledati, a kamoli hvatati (zanima je jedna jedina igračka koja se vrti i svira, i s njome se "igra"). Isto tako, prije cca 2 tjedna par puta se za redom okrenula skoro sama s trbuha na leđa, a sad to uopće ne želi raditi. Jesu li joj te vještine "dosadile" ili joj još nije vrijeme da to radi? U svemu drugom rapidno napreduje. Na primjer- prvi socijalni osmijeh je nastupio u dobi 1,5 mjeseca, a sada se glasno smije i to posebno na poznata lica, odgovara na naše osmijehe, određene pjesmice i slično, izražava veselje i "krikovima" i "trešenjem" cijelog tijela, prati pogledom osobe i okreće se za zvukom, voli gledati i TV, reagira na nepoznate osobe, voli gledati ribice u akvariju i sebe u ogledalu. Stalno "priča", oponaša naše glasove, radi "mjehuriće". Tonus muskulature je uredan, potrbuške odiže glavicu za 90 stupnjeva, naslanja se na laktove i odiže i trup po par minuta, a već radi i pokrete "plivanja ribe na suhom", okreće se na oba boka, primitivni refleksi su takvi kakvi trebaju biti, šaka je otvorena potpuno, sisa palac ali i cijelu šaku, spaja šakice i razgledava ih, predmet koji joj se stavi u šaku hvata čvrsto i (još malo nespretno) gura ga u usta, na par sekundi sama drži i bočicu...

Riječ je o sindromu majke koja puno čita i neizmjerno voli svoje dijete. Varijacije normalnog razvoja su velike i jedino što je važno je da nema znakova bolesti (neuroloških ispada). Ispravno ste zaključili da interes djeteta za pojedine aktivnosti i određuje što ono čini. Budite smireni, opušteni i uživajte u majčinstvu. Nemojte se brinuti jer Vaša briga ima odraza i na dijete.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar