Imam djevojčicu koja će za dva mjeseca imati dvije godine. U posljednje vrijeme počela je štipati, grebati, a ponekad i gristi prvenstveno nas ukućane, najčešće baku koja je čuva, a od nedavno i drugu djecu. Na početku to i nije bilo tako zabrinjavajuće jer smo znali da to radi da se obrani od nečega što joj mi činimo, a ona taj trenutak ne želi (npr. presvlačenje i oblačenje) ili u pogrešnom trenutku (pospana, gladna i sl.). No, sad je to počela raditi drugoj djeci s kojima se igra ako slučajno žele uzeti njenu igračku ili ako joj se približe. Do sada to još nije činila djeci koju vidi prvi put nego samo onima s kojima se češće družimo i koje na neki način poznaje. Kao da je ljubomorna ili štiti "svoj teritorij". Uskoro očekujemo drugo dijete i strah me kako će se ponašati prema njemu. Molim Vas neki savjet kako da se ponašamo i kako da ublažimo tu njenu agresivnost kad je već ne možemo nikako u potpunosti ukloniti.

Očigledno je Vaša kćer osjetila da ovakvim načinom komunikacije može gospodariti osjećajima onih koji je okružuju. Za očekivati je da će u odnosu na drugu djecu korigirati svoj pristup jer je samo pitanje vremena kada će shvatiti da je druga djeca izbjegavaju ili će uzvratiti istom mjerom. No kada je riječ o ukućanima, granice nisu postavljene i za očekivati je da će nastaviti istim načinom. Da bi razumski shvatila kako to nije prihvatljivo, dakle da shvati što joj riječima govorite, trebat će pričekati još par godina. Za očekivati je da će i prinova u obitelji provocirati daljnju agresivnost prema vama ali vrlo vjerojatno i prema novorođenčetu. Naime što je veća emocionalna napetost, izraženiji su i njezini znaci. Jedino što može pomoći je komunikacija na neverbalnoj, osjećajnoj razini. Naprosto treba, kada se ponaša neprimjereno, na neko vrijeme prekinuti komunikaciju s njom; treba "zahladiti" odnose. Jedino tako može osjetiti da takav način komunikacije ne "prolazi" i da za njega mora snositi odgovornost. Puno priče, uvjeravanja, vikanja i sl. imaju suprotni učinak - povećavaju emocionalnu napetost djeteta a i pokazuju da komunikacija funkcionira; poruka dolazi do vas i mobilizira vas u cijelosti i nju postavlja u centar pažnje. U početku neće biti lako, pogotovu ako vas jako razljuti suspregnuti svoje emocije i spriječiti instinktivni odgovor u obliku povišenih tonova, puno priče i sl. Novorođenče nemojte ostavljati bez nadzora, a znaci upozorenja da postoji opasnost za sestrinsku "osvetu" su: pred vama dijete prenaglašeno (deklarativno) ljubi i izjavljuje kako jako voli svojeg bracu ili seku. To je znak da postoji emocionalna napetost (ne može shvatiti da brat ili sestra nisu konkurencija i da neće imati samo pola mame ili tate zbog toga) i treba pričekati dok ona sve to ne posloži na svoje mjesto u svojoj glavici i duši.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar