Moje dijete od 5 godina imalo je ishemijski moždani udar. Ostao je nepokretan s mlohavom parezom lijeve ruke i noge. Dan prije pao je sa pločnika i udario se u koljena i glavu. Bio je izrazito zdravo dijete, rođen iz uredne trudnoće. Nitko iz obitelji nije imao moždani udar. Nikad se nije žalio na glavobolje. U bolnici Sestara milosrdnica rađena mu je genotipizacija gdje mu je pronađen gen 4G/4G koji se smatra čimbenikom rizika na nastanak infarkta miokarda. Liječnici nisu sigurni da je taj gen uzrok moždanog udara. Može li se pad povezati s moždanim udarom s obzirom da je bio ishemijski. Danas dijete ima 7 godina, krenuo je u 1. razred. Lijevom rukom se ne služi, a napominjem da je bio ljevak tako da ima priličnih problema pri služenju s desnom rukom. Lijevom nogom otežano hoda. Nema napadaje epilepsije. Dva puta je obavljena magnetska rezonancija i nalazi su bili u redu. S obzirom na sve nalaze koji su napravljeni u bolnici i dotadašnji razvoj djeteta nikakvu terapiju nije uzimao. Sad provodi fizikalnu terapiju kod kuće.

Problem koji opisujete neobično je rijedak i stoga navodi na razmišljanje o mogućoj povezanosti s padom. Ako je Vaš sin pao zbog toga što mu se zacrnilo ili zavrtilo u glavi tada bi daljnji slijed (ishemijski udar) bio logičan. No ako je pad bio slučajan tada se posljedična događanja ipak trebaju gledati u kontekstu ozljede mozga. Vjerujem da su prigodom magnetske rezonancije koristili i tehniku prikaza krvnih žila te da su temeljem svih nalaza ispravno zaključili o mogućem uzroku. Svakako, najvažnije bi bilo isključiti postojanje potencijalne opasnosti za ponavljanje sličnog problema. Što se trenutne situacije tiče, samo intenzivna fizikalna terapija može poboljšati trenutne poteškoće. Treba pozorno ispitati i druge funkcije (govor, održavanje pozornosti, sposobnost analitičkog razmišljanja i slično) kako bi se na vrijeme uočile možebitne druge poteškoće koje zahtijevaju terapijski rad logopeda, defektologa i psihologa.

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., specijalist pedijatar